Od Mjesta gdje je bila vezana Zana sljijedili su tragove. Bilo ih je napretek jer se Zolda nespretno kretala šumom. Pronašli su mjesto kraj drveta gdje je očito prenočila. Ustanovili su da ulazi sve dublje u šumu.

-         Ona se izgubila, ide prema staništu medvjeda. Samo da ne nabasa na ženku sa mladuncima ... objašnjava Tomo.

-         Da, i nas dvoje trebamo biti oprezni.

Duboko u šumi pronašli su Zoldu. Medvjedi su presudili njenu lakomislenost.

-         Vidiš Nikola, uvijek govorim da se zlo proždire samo. Nije trebala ovako završiti.

-         Naravno da nije, no mi tu ne možemo ništa.

Pokupili su unesrečenu nesretnicu pa ju odnjeli u mjesto na žandarmeriju. Ispričali su kako je nađena duboko u šumi gdje je stradala od medvjeda.

-         Tko je ona, dali ju poznate ... upita zapovjednik.

-         Ne, neznamo tko je ona, pitajte mještane, možda ju tko pozna ... odgovore oboje.

Iza otškrinutih vrata pojavi se Klarin nos.

-         Ja ju poznam, ustvari ne poznam, osim što me nekidan pitala gdje živi čarobnjak.

-         Opet izmišljaš Klara ... vikne zapovjednik.

-          Ne izmišljam, pitajte mještane, čuli su.

Iako preko volje provjerio je kod nekih ljudi. Potvrdili su Klarinu priču ali nitko nezna tko je.

-         Dobro, sredit ćemo sve, vama hvala.

Krenuli su kući. Putem sretnu Klaru.

-         Klara dođi sutra u dvorac.

-         Što sam opet zgriješila?

-         Ništa Klara, pozivam te na ručak.

-         Aaaaaa, toooo, hoću, hoću.

Sva razdragana odleprša kući.

-         Ustvari ta Klara je jadna.

-          Da Tomo, zato sam ju pozvao na ručak. Svi ju izbjegavaju, grde, a ona u stvari govori sve što drugi ne žele izreći a misle isto kao i ona. Od Kako nema Simeone osamljena je. Tako je bolje za obje, sama je to priznala. Plela bi se svukud, nebi bilo mira.

-         Lijepo da je toga svjesna. I ovako ona je zadovoljna u svom svijetu. Doda Tomo.

*

 

Vrijeme je prolazilo. Učarobnom dvorcu cvala je sreča i ljubav,prekrasni dodatak rascvalom cviječu. I stari hrast kao da je živnuo opijen spokojem i nježnošću.

Tomo trči parkom a za njim dva dječaka. Radosni uzvici čuju se van zidina dvora. Na vrata izlazi Zana.

-         Djeco što to radite? Djed ne može trčati za vama.

Tomo priđe Zani, poljubi joj lice.

-         Dušo moja hočeš reči da sam star hehehee. Cjeli život zovu me djeda Tomo, sad kad sam stvarno djed ne kvari mi veselje.

-         Dobro Tomo, dobro, zavrijedio si sreću. Uživaj sa njima.

KRAJ