Sklopi oči i ruke,u sumračju mekom,koji srebrom spoznaje duboke,plete najnježniji veo, od praha prve zvijezde postanka, koja se na tirkizu neba smiješi tvojoj duši..

Zaroni bez straha u naručje prepoznatih

sjećanja,i shvati..Nitko ti ne može ništa

stvoriti, dodati ni oduzeti,što ne diše dahom tvoje duše, koja zna SVE..Baš sve..I sve boli i sve suštinske kapi radosti,koje si sama u praskozorju rođenja prvoga svoga, stvorila,dok te Vječna Majka držala na krilu toplom,od prvih malenih vrućih zvijezda, koje je pustila u život prije tebe...Sve si to gledala samnom, i smiješila se zaigranosti našeg zajedničkog stvaranja..

Zagrlili smo se, i poletjeli u sfere odvojenih svemira, obećavši da ćemo se naći jednom, kad bude blizu novo svitanje novog svijeta, gdje će ništa biti uronjeno u sve...

ne bježi od sjećanja..Ponovo smo dotaknuli nezaboravljenu pjesmu stvaranja, i čuli otkucaje Srca Onoga koji nas je otisnuo na more svih naših izabranih života..Kako čudesno smo se susretali,čudesno mijenjali ta odijela tijela,a uvijek smo se mimoilazili,ne prepoznavši kroz velove nabačenog zaborava,jedna drugu...Sad ništa ne postoji, što nije MI..zapleši samnom ples duge i vjetra, i budi sve što želiš..jer...rođeni smo za radost, i samo za radost..

zaboravi na strahove koji pletu mrežu i matrice tamne oko svjetla u tvome srcu..Ti si jača od svega što želi pobijediti tvoju svemoć..Budi jedno sa svime..I divlja voda, i miris ljubavi u tragovima vučjim, koji je svoju vučicu zarobio snagom svojom...

Kad te obori tuga, i padneš na koljena,podigni ruke..I stopi se sa

vječnim Duhom,koji nikad nije pustio naša srca da kucaju bez Njega u nama.. 

jA sam tu..I šaljem ti pregršt ljubičastih

cvjetova,sa svoje vilinske livade,i treptaj vječnosti, ovjenčan glazbom sfera..budi sretna..i snovi tvoji svi, neka

postanu stvarnost..