Cijeli dan jučer razmišljam,kako iz mojih dragih pedeset i kusur ljeta izdvojiti pet najdražih stvari, onih koji mene predstavljaju..Svaki trenutak mog života mi je tako drag i sve sam to najvažnija ja..Svaki pad, svaki uspon imao je svrhu..To tek sad znam, i sretna sam što znam..Tek sad,kada sam se zaljubila u sebe u sebi,uživam u životu..Potpuno..Rođena sam jedne hladne zime,pred Božić..U pet do 12 navečer, a takva pomalo i jesam..Sve stignem uglavnom..Čini mi se da sam se malo predomislila ili htjela odustati, jer me je babica morala oživljavati..I uz ponovo silno uvjeravanje anđela i Voljenoga, koji mi je dao poljubac života,ipak sam odlučila ostati i živjeti, ispuniti čežnje svoje duše..Htjedoše mi dati ime Stella,(a ja to i jesam,jer zaljubljena sam u nebo i zvijezde)ali..pošto je onda u modi bio ruski duh (ali i Rusiju obožavam), dadoše mi ime Tanja..Prvu stvar koju sam umjesto igračke i dude dobila, bila je knjiga,koju sam stavljala u usta misleći da ću tako otkriti njen svijet..Knjiga i ljubav majke i mojih troje braće i sestre..Majka mio je od početka ulijevala ljubav prema duhovnom,i knjizi, i na tom sam joj neizmjerno zahvalna..I sama je imala svoj svijet i proročki dar, iako to nitko nije shvaćao osim mene..Jedino sam s njom vodila ratove kad me uporno htjela naučiti da ljudima ne treba vjerovati, a s time ni davati im se previše..A moja Venera u petom polju Vodenjaka..u meni nije dala da pokleknem,,Ljubav, savršena nebeska ljubav kojom treba puniti ljude,ljepota viđenog kroz prizmu ljubavi..to je bio i ostao moj cilj života..Od malena sam viđala anđele i duhovna bića, i bilo mi je sasvim normalno noću ako se probudim vidjeti drago društvo..Nisam o tome puno pričala..Jedino moj suprug Darko i četvero naše predivne djece vjeruju u to..Bar djeca..Kad sam imala devet godina, ponovo sam željela čini mi se otići,jer sam se u sumrak utapala u Dravi, kad nijednog živog bića nije bilo na obali.. Igrala sam se u rijeci i naišla na rupu bez dna,,Nisam znala plivati..i smrt je bila neminovna..No..izvukle su me dvije ruke anđela, mladića, koji mi nije rekao ni ime..Samo je otrčao dalje spasivši mi život..Od tada sam shvatila da pravi anđeli nemaju imena i ne traže ništa za sebe..Bezuvjetno vole, kao i Stvoritelj..

I počela me zanimati čak i smrt, ta čudnovata,zagonetna tabu tema,koje su se svi plašili..Što ima poslije? Kako da se snađem kad duša bude napustila tijelo? Godine proučavanja, a onda godine prakse u radu sa umirućima,naučile su menajljepšoj spoznaji:duša zna svoj put..Treba je samo podsjetiti da se ne može izgubiti..I konačno,sad, kad znam i poznam smrt, mogu i volim potpuno uživati u životu..Učim i djecu tome,a najviše da njeguju svoj vlastiti put i identitet..Kod nas u obitelji, sloboda je primarna stvar..Prožeta ljubavlju..Svatko radi ono što voli i ne ograničavamo jedni druge..Svi nešto sviramo, ja volim pisati, slikati (posebno ulja na platnu i praviti kolaže)volimo životinje beskrajno i zato smo iz grada preselili na selo..Mačke i psi ovdje imaju poseban status, ali o tome ću posebno pisati.. Uglavnom..sretno sam biće,i želim sreću darivati svima, makar u najmanjem obliku..Da..zaboravih..Moja prva ljubav bio je Spock,i kao djevojčica, crtala sam ga po zidovima..Razum, logika izvana-a emocije bujaju u srcu..Braća su kupovala romane a najviše sam voljela Antara i Uranelu..Po Mayanskom dramspellu moj kin, vodič je kosmički šetač, okultni (onaj podsvjesni) mi je žuti ratnik-inteligencija,uz brojna pitanja,Kin izazov-plavi orao, a analogni kin bijeli čarobnjak..Sudbinski, ono čvrsto iznutra što me vodi, crvena zmija-životna snaga i energija..U biti, tko imalo zna o Mayanskoj astrologiji, shvatit će me kroz ovo do kraja.. I to je to..pusa i veliki zagrljaj od vaše Wendy..