Vrti se, vrti, maleni hrčku. Svoj kotač, iz kojeg ne izlaziš, u svom malenom kavezu, kojeg uređuješ..
I da ti sad otvore vrata, ti bi razmišljao, jer strahom su te hranili, od prostora izvan tebe..
Omeđili tvoju dušu granicama nesigurnosti, a sigurnost smjestili u tvoj kotač, i čvrsto tlo pod tvojim nogama..
Vrti se, vrt, malena životinjice.. Puni svoje vrećice u ustima, zalihama za crne dane, jer bijeli ne postoje..
Pažljivo te hrane smjesom iluzija i lažima.. Odmjereno, da se ne prejedeš i ne razboliš, jer bi tada prestao vrtiti kotač i počeo razmišljati..
A ti ne trebaš razmišljati..
I zašto bi?
Ne trebaš ni vjerovati svojom glavom. Drugi će ti reći kako i u što da vjeruješ.
Jedni će te uvjeriti da se žrtvuješ, i prihvatiš križ, dok će oni u svojim podrumima zlato čuvati i gnjilež činiti..Ako ti pogriješiš, već je podzemlje spremno za prihvat.
Oni su sebi osigurali sigurnije mjesto..
A ti se bojiš misliti drugačije..I jedeš sve što ti se ponudi..
Vrti svoj kotač, maleni hrčku.
Drugi će ti reći da iz njega ne možeš izaći, dok sve tvoje pogrešne korake ne izvrtiš do kraja.
Moglo bi to potrajati, maleni hrčku..
Do kada misliš tako veselo i bezbrižno svoj život gurati?
Kažeš, sve mora biti tako. Uredno sam podmirio dugove prema svijetu, poštivao zakone i zapovijedi, kada dođe vrijeme, sve će mi se vratiti..
Vrti se, maleni hrčku..
Ako jednom shvatiš da je izvan tvojih okvira svijet, kojeg trebaš, i koji tebe treba, pokidat ćeš žbice kotača, i postati osovina, koja je ujedno i putokaz.
Vrti se, vrti, maleni hrčku..