Sjena se uvijek pitala, zašto je ona njen glasnik pa evo što je napisala jednog dana:

I tako, dok sam pomilovala meka krila crnog anđela, u meni se prelomila svjetlost na tri dijela i nestala. Iz neskladnog sklada u krugu rotiram jednu te istu misao, jedan trenutak.

S usana suhih kao život ne silazi riječ i ne želim više riječima, tim lijepim zavodnicama, dati ni daha života. Nekom brzinom polako sam zakoračila u novi svijet sjena, drugačiji od prethodnog, ali opet moj svijet. Lijepo je opet biti na poznatom terenu, uz poznate elemente rasipanja daha i zatvaranja duše do kraja zatvaranja.

Vrijeme mi je zatvoriti dušu i pustiti je da se odmori, previše je davala, umorila se. Uzrok svemu je hladna voda kojom sam oprala lice i te osjetljive oči, dok se kroz ovaj ranojesenji dan tiho razlijeva plazma kroz krvnu smjesu i odlazi do svog ekvinocija. Vrijeme je za polazak, a bit će još lijepih trenutaka, vrijeme je odmoru.

Moj susret sa Njom uvijek je bio da sam bila kao glasnik, uvijek sam bila neki anđeo smrti koji javlja nekome o nečijem odlasku.

Prvi put kad sam javila, da je jedna duša otišla na Onaj Svijet, bila je djevojka od 17 godina koja se bacila sa nebodera, kćerka kolege sa posla… bila je u tzv. dark pokretu “Crna ruža”.

Oduvijek su mi se putevi križali sa Njenima i kao da me oduvijek birala, da pronosim njen glas o tome koga je odvela – bilo u bijeloj boji sna ili u glasniku anđela smrti. Ne znam zašto je mene odabrala, zašto uvijek dobivam te poruke, odnekud zapisane i proslijeđene. Je li mi vrijeme da se odmorim od toga, da budem Njen glasnik, još od davne 1985. godine, kad mi je prvi put povjerila taj put i uputila me da idem tim putem?

Kasnije su zaredali bijeli snovi, o tome sam pisala. Bojim li je se? Da, bojim je se, ali i ne, jer mi je poznata, jer ona uvijek nađe način, da proslijedim Njenu poruku.

Moj susret sa Njom je bio u davnim vremenima, prije moje povijesti, u nekoj dalekoj prapovijesti kad me odabrala i u ovoj inkarnaciji, da joj služim kao Njen glasnik smrti, ali pitam se jedno: tko će ljudima javiti vijest kad Ona dođe po mene?

Hoće li Ona odabrati neku drugu dušu, da ide ovim putom kojeg je namijenila meni? Do sad sam ovakvih vijesti prenijela jako puno, što uživo, a što kroz bijele snove.

Je li mi vrijeme, da se odmorim od toga, da budem Njen glasnik ili mi je vrijeme da odmorim u sebi sebe?

https://blog.dnevnik.hr/lepeze-slike-uspomene

autorica: Jadranka Varga iz nove 20. zbirke fantasy priča