VRČ  I  VODA

         Bog je ovako kazao duši:

         “Ako želiš biti vrč, draga, onda ću za tebe stvoriti riječ “dosta”, i odgovarajuću pojavu dostatnosti. Ako želiš biti voda, voljena, ta se riječ, “dosta”, a prema riječi i pojava, nikada neće izgovoriti, nikada dogoditi”.

         Rekavši to, stao je puniti vodom glineni vrč.

         Što duša od ponuđenoga izabere, to je uvijek iznova njezina vlastitopotezna sudbina.

         Kad pomisli da je vrč, osjeti se puna s granicom, i proživi sav očaj gline, koja se krnji i razbija. No s vremena na vrijeme duša uvidi da nije vrč, već njegov neumorni sadržaj.

Vesna Krmpotić, DUBOKO NEDISANJE