Duboko u podzemlju, među užarenom lavom, vladao je, a tko drugi nego sam vrag. Imao je on kozje noge i kravlji rep. Glavu mu krasili volovski rogovi, a iz nozdrva sijao mu otrovni dim. I bio je snažan, nasnažniji stvor podzemlja. Živio je raskalašeno i okrutno, ništa mu nije bilo strano, ništa mu nije bilo zabranjeno. Živio je i vladao baš onako kao što to doliči princu tame. No, ubrzo se on zasitio svog života u kojem je sve smio i sve umio. Dosadila mu tama i zaželio se svjetla. Jednog dana dok je ubirao grešne ljudske duše, opazi neko nevino djevojče kako grabi vodu na izvoru. Osmisli on odmah svoj pakleni plan. Odluči tako prijeći u svijet čovjeka, zavesti onu djevojku i tu nevinu dušu privoliti da s njim siđe u pakao.  

Kao i svakog dana djevojka pošla na izvor, kad tamo ugleda prekrasnog mladića. Omilio se on njoj na prvi pogled, ali kako je bila dobra i sramežljiva, to ne pokaza. Samo ga pristojno pozdravi i nastavi svojim poslom. Zamisli se malo vrag u tijelu onog gizdavog mladića, pa je li moguće da njegova savršena vanjština na nju ne djeluje. Stoga je odluči privoliti riječima. No uzalud mu svi trudi i muke, djevojka ga još jednom pristojnom pozdravi i ode. No, ne odustaje vrag samo tako, pojavi se on na izvoru i sutra i prekosutra i dan nakon toga. No, djevojka se ne da i ne da. Razbjesni to na koncu vraga. Idućeg dana ugrabi on djevojku i s njom ravno u pakao. No nije ga to zadovoljilo. Nije htio djevojku na silu. Htio je da ga ona prvo zavoli i da tako ugrabi nevinu dušu. Djevojka se ni pakla nije prepala, nit je pred pravim vražjim likom strepila. Ostala je ista kao i na onom izvoru dobra, sramežljiva i nevina. Koliko god se trudio djevojka se nije mjenjala. Primjeti vrag da se umjesto nje, počeo mijenjati sam pakao. Nit je više bilo tako vruće, nit su demoni više bili tako zlobni. Čak su se i grešne duše počele kajati za svoje grijehe. Uplaši se vrag. Odluči provjeriti što se to događa. Preodjene se u jednu od grešnih duša. Dok je hodao tako beskrajnim hodnicima pakla ugleda onu djevojku kako nasmijana pjevuši. I primjeti on kako se sve mijenja tamo gdje ona prođe. Razljuti se strašno, otrovni dim mu prosuklja kroz nozdrve, rogovi se još više zašilje, a oči bljesnuše luđačkim sjajem.

- Kako se usuđuješ, drznice jedna!-zaurla vrag svom svojom vražjom snagom.

- Što sam učinila?-smireno će djevojka.

- Što radiš od moje paklene jazbine?-urlao je vrag.

- Upravo ono za što si me i doveo ovdje-odgovori mu još smirenije djevojka.

Ta mirnoća njenog glasa još više razjari vraga.

- Kako to misliš?-treslo se podzemlje od njegovog glas.

- Dosadio ti je život u paklu, dosadilo ti je što sve možeš i sve umiješ. Zažalio si se svijetla i nevine duše. Moja nevina duša je sa sobom donijela svijetlo; i sad više ništa ne možeš, niti umiješ napraviti da to promijeniš.

- Što to govoriš?-bjesnio je i dalje vrag.

- Upravo to što sam rekla. Što si tražio to si i dobio. I sam znaš da moraš paziti što želiš, jer se to može i ostvariti. Zaželio si svjetlo i nevinu dušu i uspio si. Želja ti se ostvarila.

- Ja ne želi više nikakve želje!- poviče još jednom snažnom vrag, zgrabi onu djevojku i ostavi je na onom izvoru gdje ju je i bio ugrabio. Djevojka se samo nasmije i krene doma. Vrag se vrati u svoju podzemnu jazbinu. Prokleo je dan kad se zaželio svjetla i nevine duše. Od tada je dobro pazio što želi, jer je znao da bi se to moglo i ostvariti.