Brojne su priče o djeci koja umiru zbog roditeljskog zlostavljanja nakon što socijalne službe ne poduzmu nikakve mjere iako su bile obaviještene o tome. Međutim, u javnost se rijetko iznose priče o tamnijoj strani vladinog zbrinjavanja djece.

Vlasti su jedanaestogodišnju djevojčicu¹⁵ stavile pod skrbništvo suda nakon što je jedan onkolog prijavio vlastima njene roditelje koji još nisu bili odlučili hoće li pristati na kemoterapiju. Djevojčica je na silu podvrgnuta kemoterapiji tijekom dva mjeseca koje je provela zatočena u bolnici i pod stražom. Sudac Vrhovnog suda naredio je ovaj prisilni tretman na temelju mišljenja onkologa. Međutim, liječnik nije mogao predočiti nikakve dokaze koji bi potvrdili vrijednost njegovog tretmana. Obitelj je u više navrata pokušala spriječiti prisilnu terapiju, koju su smatrali liječničkim zlostavljanjem, ali u tome nisu uspjeli – iako su svu svoju ušteđevinu potrošili na sudske procese. Otac djevojčice priključio se pokretu za običajni zakon i sam je zastupao interes svog djeteta na sudu, gdje je povratio svoja i suprugina roditeljska prava.