Potočić žubori dok veseli dječji glasovi odzvanjaju u raskošnom hladu drveća. Dječak pet godina i djevojčica četiri neumorno se pračakaju po vodi, guraju i love žabe.
- To je moja žaba, pusti je...pustiiiii....
Jadna žaba jedva je uspjela pobjeći u šaš a oni za njom. Ispred njih stoji čovjek. Ostali su bez riječi dok im se on smiješio. To ih ohrabri pa djevojčica upita.
- Tko si ti?
- Ja sam Vodeni čovjek, a ti si Gordana a ovo je tvoj brat Filip, jel da?
- Otkud znaš...pita Filip
- Ja sve znam, osim toga svaki dan vas gledam kako se ovdje igrate,valjate u blatu i lovite žabe. Jadne žabe bježe ćim vas čuju,nesmijete biti grubi sa njima to njih boli. Nježno ih pomilujte i one će se lijepo igrati sa vama.
Djevojčica sumnjičavo gleda u neznanca,gura brata i šapuće.
- Rekla je mama da nesmijemo razgovarati sa strancima.
- Ali on nije stranac, vidiš da zna kako se zovema. Gdje ti živiš Vodeni čovječe?...pita Filip
- Ovdje u vodi,ja sam čuvar vode, drveća, prirode i ovih žabica koje ganjate.
- E pa nećemo više... odvažno će Filip... Gordani ipak nešto nije bilo jasno pa upita.
- Gdje to u vodi, pokaži
- Tamo u vodi, tamo je moj dom, vi ga ne možete vidjeti sakrivaju ga sitne kaplice vode.
Oboje traže kapljice vode ali ne vide ništa. Pitaju dalje.
- Ako ne možemo vidjeti tvoj dom kako to da vidimo tebe?
- Zato jer ja to želim, mogu me vidjeti samo dobra djeca a vi ste dobri.
- A mama govori da smo zločesti....izlane Gordana
- Vaša mama puno radi,brine za vas pa često nema vremena za vaše nestašluke, ona vas jako voli.
- Znamo, i mi nju volimo....odgovore oboje.
- Idite sada kući i budite dobri,mama je stigla, da ne brine gdje ste.
- Hoćemo li te opet vidjeti?...upitaju
- Hoćete ako to želite
Primili se za ručice i krenuli. Osvrnu se a Vodenog čovjeka nema nigdje.
- Kuda je nestao...upita Gordana
- Neznam,mama nas zove, požurimo.
bglavac
edin.kecanovic
