101. VJEVERICE VOLE MOZARTA

 

        Vjeverice vole Mozarta, a slonovi, Bacha. To se utvrdilo pokusima. Također se utvrdilo pokusima da nijedno od njih ne voli Schönberga.

        Mislimo da znamo tko je od koga učio. Mozart od vjeverice, a ne obratno. Bach od slona, a ne obratno. (Zbilja, od koga je učio Schönberg)?

        Ima još nesaslušanih stvorova u prirodi, koji čekaju da se rodi dobro uho. Navest ćemo samo jednoga: gluhi tetrijeb. Muzika njegova bića njega s proljeća toliko preuzme, da on tada više ništa drugo ne čuje. Ne čuje korak u šušlju, ne ćuje šušanj u lišću, ne šuje tapat kiše; čuje samo crtu između sebe i muzike, crtu koja sebe briše, ostavljajući pjevača na milost i nemilost pjesme; čuje nestajanje svega što nije glazba - čuje čistu suštinu ne samo vlastitoga zvuka, već i vlastitoga sluha, a u službi duha.

Raspisuje se u nebu potjernica za novim Amadeusima, novim Sebastianima, s pozivom da bi netko od njih, od anđela, pristao to čuti... čuti brisanje one crte, poslije koje pjesma postaje pjevač, a da pjevač ni ne primijeti...

Svakoga proljeća nudi se samozaborav gluhoga tetrijeba anđelima, koji još oklijevaju.

 

 

Zašto oklijevaju?

 

 

         Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5. (još neobjavljeno)