Mala vila je podigla lutku i očistila je od blata,i ponijevši je sa sobom krenula dalje.Uskoro je skrenula u dolinu..gusta magla oko nje ,skrivala joj je pogled.A njeno malo vilinsko srce jako je kucalo..no svejedno se uputila dublje u dolinu..

Hi..hi hi...začuje iza sebe nečiji grohotan smijeh.Ona se trgne i stade..Iz magle joj pristupi jedno ružno stvorenje..u odrpanoj crnoj haljini...sijede kose..a njeno lice tako ružno..sa velikim nosem na kojem  se isticala dlakava bradavica..Oči joj bijehu žute i izbuljene i kad se to stvorenje približilo..mogla je vidjeti njene žute rijetke zube...Mala je vila pretrnula od straha.

Bila je to stara vještica ..bez sumnje,a njezin glas kad je progovorila ,nimalo nije sličio na ljudski govor..više je to bilo neko krkljanje..

Što radiš u mojoj dolini..prozbori stara vještica...i tko si uopće ti..

Ja sam mala vila.i došla sam tražiti jednu izgubljenu djevojčicu..tiho joj reče vila..

Hi hi ..hi hi..grohotom se nasmije vještica...mislim da si zakasnila...hm...možda da se sama uvjeriš..

I  vještica zgrabi malu vilu za ruku i povede je prema ogromnoj pećini..Magla je uskoro prekrila njihove likove i one obje nestadoše u otvoru planine..

nastavit će se