Hodala je dugo, sve dublje u šumu. Shvatila je da se izgubila. Nije brinula zbog toga, samo što dalje od bolnice. Tamo se ne vrača, rađe će umrijeti nego se vratiti tamo. Shvatila je da joj žele nauditi. Smjestili su ju u ludnicu, šopaju ju ljekovima koji joj nisu potrebni, optužena je za pokušaj suicida. Jasno joj je da je njen suprug u igri, počela je sumnjati na doktoricu, no još joj puno toga nije jasno.U nekim trenucima se pita što ako su oni u pravu? ... Ne, ne, nisu ... toliko je izmučena da već sumnjam u sebe.Njene misli razbudi šum potoka. Krene prema njemu. Osvježila se bistrom hladnom vodom pa sjela na travu. Promatra okolinu. U blizini vidi grm kupina. Pohita do njih, navali na sočne kupine. Od uzbuđenja i straha da ju ne ulove nije ni osjetila koliko je ogladnjela. Nakon kratkog odmora odluči ići uzvodno. Bila je svjesna da joj je voda neophodna.Put je bio dug i naporan. Na mjestima morala se udaljiti od potoka jer je bilo neprohodno. Kasno popodne stigla je do izvora. Opet se osvježila, umorna legla na meku mahovinu i zaspala. Nakon podužeg sna, pošto je u bolnici stalno bila na oprezu, osjetila je da ju netko promatra. Sjela je, u nju su gledale tople oči nepoznate žene. Čaroban osmjeh na njenom licu govorio joj je ; ne boj se.

-         Dobro jutro uspavana ljepotice!

Onako snena promrmlja:

-         Dobro jutro.

-         Tko si, što radiš ovako duboko u šumi?

Što da odgovori toj prijaznoj ženi, ne pozna ju, nezna može li joj vjerovati. Konačno promrmlja.

-         Ja sam vještica iz šume.

-         Hahahahaaa...zaori se čarobni smijeh... znaš li da me tamo u obližnjem selu odavno od milja mještani zovu vještica iz šume, znači ti si mi konkurencija?

-         Ma neee,  meni su taj epitet dali na jednom ružnom mjestu. Ne poznam te pa sam  se poslužila tim.

-         A tako, znači nećeš mi reći svoje ime?

-         Oprosti molim te, draga si, no ja se bojim, ne poznajem te.

-         Zalutala si?

-         U stvari da, ali to nije važno.

 Žena joj primi ruke pune modrica i uboda od injekcija.

-         Da nisi narkomanka, ruke su ti plave i izbodene.

-         Ma ne!... vikne u očaju.... smiluj se, daj mi nešto za jelo ako imaš, pa me pusti.

-         Dobro, kreni zamnom, požurimo da stignemo prije mraka.

......

Nakon podužeg hodanja stigle su na prekrasnu čistinu okruženu šumom. Potočić je razigrano žuborio i toj ljepoti davao posebnu draž. Uz rub šume mala koliba napravljena od balvana. U ograđenom djelu mirno su se izležavale koze i ovce. Sunce koje je bilo na zalasku  davalo je toj slici božanstven izgled. U susret im je dotrčao pas veselo lajući.

-         Dobro Rundove, stigla sam, dovela sam  gošću.

Pas se umirio,radoznalo njuška neznanku, a ona je stajala kao žačarana. Oduševljeno je prozborila;

-         Kako je ovo lijepo, nešto ljepše u životu nisam vidjela.

-         Da draga, ljudi su se otuđili od prirode, zaboravili kolike im ljepote ona pruža.

Uvela je bjegunku na trijem kolibe, poslužila ju jelom, pri tom joj ispriča.

-         Dušo ja sam Anđa .... Ovo je posjed šumarije. Moj suprug bio je njihov namještenik.Tu smo živjeli, priroda njegovog posla to je zahtjevala.Nakon njegove smrti odlučila sam ostati tu. Bilo mi je dvadeset godina kad smo došli ovamo. Nikad nisam zažalila zbog te odluke iako su se moji protivili tome. Tu sam provela cjeli život u sreći kakva je rijetkima razumljiva. 

Anđa kao da je jedva dočekala da ima sa kim čavrljati nastavi.

-         Ooo, odem ti ja i do grada, imam tamo mnogo prijatelja koji dođu i meni u posjetu kad se zažele mira i odmora od gradske vreve. Trebaš vidjeti kako se sredim, hahahaaa, vele mi ... prava „šumska dama“. Dolje u dolini ima selo,kad poželim odem tamo, mnogi mještani dođu i do mene.

-         Zar ti nije samoj dosadno?

-         Dosadno,djete drago. Šuma je puna čarolija, pričam sa drvećem, potokom, cvijećem. Naučila sam sve o šumi, bilju i mnogoćemo o ćemu gradski ljudi ni ne sanjaju, jer oni sanjaju o drugim stvarima,no dobro, ako njima tako odgovara neka im je.... Ah, oprosti, sad kad gledam tebe vidim kako im je, znam to i od prije.

Nakon kratke stanke obrati se bjegunki.

-         Ukratko sam ti se pretstavila, a ti ako želiš otvori srce, izjadaj se. Da si u nevolji to mi je jasno, da bježiš pred nekim i to mi je jasno. Osjećam da si dobrog srca, ako mogu rado ću ti pomoći.

Pognute glave bjegunka je briznula u plač. Anđa ju zagrli.

-         Plači, samo se isplači, a kad želiš pričati ja te slušam.

Sunce je utonulo iza gore, polako se spuštao mrak kao i smiraj u dušu progonjene žene. Uprla je pogled u daljinu.Odlučila je sve ispričati ovoj neobičnoj „šumskoj dami“, koja se još predstavlj i kao vještica iz šume.

-         Ime mi je Danica .... ispričala je čitav svoj život do susreta sa „šumskom damom“.

....

-         Drago moje djete, u tvom životu ima puno sreće i puno nesreće. Zašto je tako to samo dragi Bog zna. Ova nevolja u kojoj si se našla riješit će se. Moje je mišljenje da si žrtva prevaranta. Sigurno si ćula mnoge slučajeve gdje muški vrebaju bogate udovice kako bi ih opeljušili, potom ih se nemilosrdno riješili.

-         Znam Anđo, i sama sam pomislila na to,ali njemu to nije bilo potrebno, bio je dovoljno bogat i bez mene.

-         Neznam dušo, možda se radi o izopačenom umu, možemo nagađati koliko nas volja, nemamo dovoljno podataka. Ako ti želiš, imam prijatelja,policijskog inspektora u mirovini,neka malo istraži tog tvog supruga , pa i doktoricu, jer i meni se ćini da postoji povezanost između njih. Ima vremena napretek,bit će oduševljen što mu se pruža prilika da se vrati starom poslu.  Uskoro namjeravam u grad, pa ću ga potražiti.

-         Može Anđo, samo te molim ako možeš pred svima zataji moj boravak ovdje.

-         Ne brini, moje trave i ovaj šumski zrak i okoliš brzo će te vratiti u ženu kakva si bila.

-         Hvala ti, ti si moj Anđeo spasenja!

-         Ne draga ... Ja sam „šumska dama“ još bolje vještica iz šume, a ti si vještica iz šume, nažalost malo drugačije od ove stvarna, divne, ali pretvorit ću ja tebe u pravu „šumsku damu“ i vješticu iz šume. Obrazloži ona mudro.

-         Obje su prasnule u smijeh.

......

Anđina briga i čarobni okoliš pozitivno su utjecali na Danicu. Nakon nekoliko dana radosna ispriča Anđi.

-         Sjetila sam se! Sjetila sam se što se desilo nakon onog kobnog udarca vazom.  Onesvjestila sam se, kad sam došla svjesti shvatila sam da me vezao za stolac. Stajao je kraj mene i zlurado se smijao. Bio je to čovjek kojim je vladalo zlo, nikako moj suprug onakav kakvog sam poznavala.U ruci je držao čašu sa napitkom,uplašena viknem:

-         Što to radiš?

-         Ovo ćeš popiti, jasno, ne opiri se,ako moram biti grub bit ću.

Njegov smijeh ledio mi kosti. Silom je uljevao napitak u moja usta. Ubrzo sam klonula,probudila sam se u bolnici. Čini mi se da me tada htio likvidirati,najvjerojatnije se preračunao u količini ljekova,jer u bolnici mi je rečeno da su me jedva izvukli.

Da znaš da sam tako nekako pretpostavljala, nisam željela ništa komentirati,čekala sam da se sama sjetiš. Za par dana odlazim u grad, dolazi Jura iz sela pa će me odvesti do mojih prijatelja. Zamolit ću Marka neka malo istraži. Ti i Rundov ćete čuvat ovo carstvo iz snova, kako ti to nazivaš.

-         Anđo imam jednu molbu. Željela bih znati što se desilo sa Marijom, mojom cimericom koja mi je pomogla pri bjegu, i onom nesretnicom zbog koje su ostala otvorena vrata.

-         Znam, namjera mi je bila potražiti ju, to je trebalo biti iznenađenje, no ti si me preduhitrila.

-         Hvala ti, što bih ja bez tebe!

Anđa se brzo vratila iz grada. Donjela je poklone i pregršt primjedbi na gradski život.

Tu sam, u svome carstvu,ovdje je najljepše. Nosim ti pozdrave od Marije. Nada se da ćete se sresti kad se sve ovo riješi. Otpuštena je iz bolnice tri dana nakon tvog bjega,to ti je odgovor zašto nije bježala sa tobom,osim toga nju nisu ugrožavali kao tebe,nije trebala bježati. O onoj nesretnici nezna ništa jer su ju noću premjestili na drugi odjel.Sretna je što si se ti izvukla, odmah je shvatila da doktorica prema tebi ima čudan tretman, ali ona tu nije mogla ništa.Kad su shvatili da si pobjegla nastala je panika. Doktorica se odmah vratila,poludjela je od bjesa.Namještenici bolnice također su se čudili njenom gnjevu. Potpuno je izgubila kontrolu. I Marija misli da je ona u nekoj igri sa tvojim suprugom. Marko će sve istražiti pa ćemo vidjeti što je na stvari. Doći će ovamo sa suprugom, ostat će tu par dana. Moraš odlučiti dal da te upoznam sa njima,ja mislim da bi bilo potrebno. Do tada uživajmo u našem carstvu.