Našli su se na kavi. Razgovor je bio ugodan, pun topline. Bio je izetno ljubazan,ispitivao  i pažljivo slušao njeno pričanje uz suosjećajne povremene komentare. Otprato ju kući. Nježan stisak ruke, i toplo... vidimo se sutra. Njihovi izasci bili su sve češći. U njeno srce uvlačila se uspavana ljubav. Djelovali su kao idealan par pun razumijevanja i obzira jedno prema drugom. Nakon nekoliko mjeseci upitao ju želi li se udati za njega. Pristala je naravno, jer zavoljela ga svim srcem.Život je tekao mirno tiho, ali s vremenom primjetila je kod njega otsutnost, skrivene misli i ignoriranje. Na upit što mu je kratko bi odgovarao; sve je u redu.Otuđenost je bivala sve očitija, osim što joj je redivno donosio popodnevi ćaj. Bila je to navika od prvih dana kad su uživali u svojoj sreći. Međutim ona se osjećala sve umornijom, ponekad su joj misli bili rastresene,osjetila je da gubi koncentraciju. Obratila se doktoru i napravila pretrage. Rezultati su bili uznemirujući.

-          Gospođo sve je u redu, samo trebali bi ako već ne prestati smanjiti uzimanje antidepresiva. Organizam vam je prezasićen toksinima od lijekova, od tuda taj umor koji vas mući.

Od ovakve dijagnoze ostala je bez rijeći,otvorenih usta spremnih na pitanje koje nije izlazilo. Teturajući izašla je iz ordinacije i sjela u čekaoni.Zaboga, što je ovo? Pa ja ne uzimam nikakve ljekove. On se zabunio,to nisu moji nalazi. Umorna zbunjena i ljuta na doktora krene kući. On je već bio doma. Nešto osornu ju upita ; gdje si tako dugo?

 Ništa nije odgovorila. Sjela je i zadubila se u misli. Donio joj je čaj. Rastrseno zahvali i uputi mu dugačak upitan pogled.

-         Što me tako gledaš, izgledaš mi čudno.

Pitanje je bilo grubo pa je šutjela i uprla pogled u čaj. ...Čaj, taj čaj koji joj svakog dana donosi. Ne, ne, kakve su to misli. On je stajao kraj nje, očito čekao da ispije napitak, ali danas joj je to bilo nelagodno. Ipak je popila, na što će On.

-         Želim da raskineš predbračni ugovor.Opet iznenađena upita.

-         Zašto,pa ti si ga želio, inzistirao si na tome, jel tako?

-         Tako je, ali promjenio sam mišljenje, Zar je to problem?

-         Ne nije.

Nakon kratkog razgovora spremio se i izašao bez rijeći. Uhvatio ju umor, uglavi su se rojila pitanja bez odgovora, tako je zadrijrmala. Probudila se predvečer, njega nije bilo. Nije ga bilo cjele noći pa ni ujutro na poslu. Morile su ju brige al pokušavala je ostati usredotočena. Kad joj priđe jedan zaposlenik i onako s vrata upita.

-         Što je došlo tvom suprugu, ovakao dobar posao napustiti.

-         Što?

-         Dao je otkaz, pa zar ti to neznaš?

Njeno zaprepaštenje bilo je očito. Kolegica joj je donjela vode.

-         Već dugo primjećujem da sa vama nešto nije u redu, izjadaj se, bit će ti lakše.

-         Ma, sve je u redu, jedino neznam što je to sa otkazom.

Žena nije inzistirala na pitanju.

Pod kraj radnog vremena doživjela je još jedno neugodno iznenađenje. Stiglo joj je izvješće iz banke. Podignuta je poveća svota novca. Sva slomljena stigla je kući. Željela je konačno popričati o svemu, bez obzira na njegov grubi ton.Međutim nije ga bilo cjele noći. Ujutro joj je stiglo novo izvješće iz banke. Opet je podignut novac.bio je vikend, obukla se i otišla u banku. Novac je podigao On jer je imao punomoć. Posavjetovala se sa bakarem, podigla sav novac, oročila ga a dokumente spremila u trezor. Tako mu je onemogućila pristup, nadajući se da će dobiti objašnjenje za sve što se zadnjih mjeseci dešava.  Stigla je kući, On je sjedio i nešto čitao. Ljubazno joj se obrati:

-         Oprosti što jućer nisi dobila čaj,zato te sad čeka.

Primila je ćaj i prosula mu ga u lice.

-         Ne želim čaj već razgovarati.

Iznenađen ustane brišući čaj sa lica i mrko prozbori.

-         Zar si poludjela?

-         Nisam, ali želim objašnjenje, zašto si dao otkaz, za što ti je trebao onoliki novac koji si podigao, a najvažnije što se to dešava sa tobom, gdje je nestao onaj mili čovjek kojeg sam upoznala, kojem sam poklonila svoje srce?

Umjesto odgovora dobi pitanje.

-         Jesi li raskinula predbračni ugovor?

-         Nisam i neću ... vikne ona sad već vidno razjarena.

Munjevito joj je prišao i opalio joj šamar. Od siline udarce lupila je glavom u ormar. Krv joj je potekla niz lice, no njega to nije sprijećilo da ju zvjerski nastavi udarati. Pokušavala se obraniti, nije uspievala osim što mu je razderala lice. To ga na tren zaustavi, dohvati vazu sa stola i njome ju lupi po glavi. Sve joj se zacrnilo, nestalo, izbljedilo.

Nastavlja se