BILA JEDNOM JEDNA PRINCEZA KOJA JE SVAKE NOĆI POSMATRALA MJESEC. U TOM NEBESKOM OKU SREBRNOG ODSJAJA, ČINILO JOJ SE DA VIDI NEPOZNATOG MLADIĆA. A MOŽDA JE TO BILO SAMO PRISJEĆANJE NA JEDAN SAN...

NA DRUGOM JE KRAJU SVIJETA BIO JEDAN VITEZ KOJI JE SVAKU NOĆ PROVODIO ZAGLEDAN U MJESEC. U TOM JE SREBRNASTOM ODSJAJU VIDIO ZAVODLJIVO I SLATKO LICE JEDNE DJEVOJKE. VITEZ JE BIO NENADMAŠAN STRIJELAC.

JEDNE JE NOĆI NAPEO LUK SVOM SVOJOM SNAGOM I ODASLAO SVOJU NAJJAČU I NAJBRŽU STRIJELU U MJESEČEV OBRAZ.

STRIJELA, JAKA KAO ČELIK I BRZA KAO SVJETLO, ZABOLA SE U MJESEC I OTKRHNULA JEDAN NJEGOV DIO. PADAJUĆI, MJESEČEVA SE KRHOTINA RAZDVOJILA NA DVA DIJELA.

JEDAN JE DIO PAO U PRINCEZINO KRILO, DRUGI JE DIO PAO PRED VITEZOVE NOGE...

JESU LI SE VITEZ I PRINCEZA KASNIJE SRELI? MOŽDA...

ALI SVI MI, LJUDSKA BIĆA, ISTI SMO KAO I ONI I LUTAMO SVIJETOM NOSEĆI SVAKI SA SOBOM POLOVICU JEDNOG SNA.