Jednom je jedan čovjek prolazio brdom. Hodajući brdom, došao je do vrha, Visokog briga. Tu je ugledao neobičan prizor – neki čovjek, njemu potpuno nepoznat, je sjedio, svirao frulicu, a ispred njega se nalazio ogromni kovčeg sa blagom. Čovjek, koji je vidio taj prizor, se prepao te odmah pobjegao.

U drugom slučaju je jedan čovjek na tom brdu čuvao ovce. Hodajući, zapeo je za kamen te se spotaknuo. Pri tome je uganuo gležanj, koji ga je jako bolio. Nije znao kako će se sa takvim bolovima uopće uspjeti spustiti u selo. Odjednom, doletjela je jedna ogromna ptica, tako velika da ga je svojim kandžama uzela te ga je spustila u selo. Čim ga je spustila, odjetjela je.

Također, na tom su brdu ljudi iz susjednih sela, odakle je bolji pogled, povremeno znali viđati i neobična svjetla koja su podsjećala na procesiju. Niz od mnoštva svijeća se kretao po nekom pravcu. Klasične crkvene procesije tim brdom nisu prolazile jer na njemu tada nije bilo crkava ni svetišta, čime je misterija itekako veća.

Zanimljivo je kako su stanovnici okolnih sela često znali čuti neobičnu tutnjavinu iz smjera brda, kao grmljavinu. Taj fenomen bi čuli kad bi bilo vedro vrijeme, a misterije je veća činjenicom da buka nije mogla dolaziti sa nikakvog gradilišta ili kamenoloma jer je riječ o zapadnom dijelu Hercegovine koji je bio slabo razvijen i bez industrijske proizvodnje.

Da se zaista nešto čudno zbiva na tom brdu ili oko njega, možda dokazuje i još jedna činjenica. Jedne noći, moj djed, koji je imao kuću odmah ispod brda, se ustao oko 3 sata ujutro zbog odlaska na poljski wc. Kad je izašao iz kuće, vidio je mnoštvo vojnika bivše JNA kako se šuljaju i tiho se kreću prema brdu. Prizor mu je bio neobičan, prvenstveno zbog činjenice što je bivša vojska izbjegavala taj kraj za ikakve vojne vježbe te su ih rijetko viđali u tom kraju, vjerojatno iz razloga što je riječ o etnički čistom hrvatskom kraju, gdje je stanovništvo pretežno nacionalistički orijentirano. Bili su tako nečujni dok su hodali prema brdu da ih djed ne bi ni primijetio da u tom trenu nije trebao otići na wc. Pitao je zapovjednika gdje idu i što rade ovdje, na što mu je zapovjednik rekao da imaju neke vojne vježbe, no nije mu htio ništa više reći od toga. Ovaj događaj se zbio u 60-im godinama prošlog stoljeća.

Nisu samo vojnici bivše JNA hodali po brdu. Naime, lokalni stanovnici su često viđali nepoznate ljude kako hodaju prema brdu i po brdu. Svi su bili približno isto obučeni u pretežno tamnijoj odjeći. Sa nikim nisu komunicirali. Lokalni stanovnici se svi međusobno poznaju, riječ je o malom kraju, te je time zagonetka veća. Nepoznati ljudi su uvijek bili u grupama.

Zanimljivo je kako u zadnje vrijeme, od 90-ih godina prošlog stoljeća do danas, ne čujem za slična događanja na ovom brdu, no, sudeći po navedenim svjedočanstvima, očito se ne radi o običnoj lokaciji.