Koliko dugo ću nositi na sebi, taj moj kućni ogrtač,koji mi je tako drag, tako mek od mirisa uspomena, koji se pomalo kida od iznošenih eona, a ja ga još volim, i čuvam..

Do kada, dušo moja u meni, do kada ćeš po džepovima čuvati pijesak pustinjski, kojeg samo ti još čuvaš, za nekoga tko ga je odavno pretočio u pješčani sat vremena..a vrijeme je isteklo kroz staklo sata, za sve osim tebe...

Do kada ćeš čuvati izgužvane slike, prepune sigila magijskog ritma ljubavi, koje su odavno pretvorene u prah kod onih za koje misliš da ih za tebe čuvaju..

U što se pretvorila tvoja odora ratnika i ponosnog čuvara drevnih rituala koje samo ti negdje, u nekoj škrinji, za novi život čuvaš?

Sada si ovdje, dušo u meni, u starom, iskidanom ogrtaču, za stolom, prepunim svitaka proživljenih nada.. I gledaš jedan po jedan, i čitaš pismo koje samo ti znaš odgonetnuti..

Čak ni oni koji znaju tko si, ne vjeruju da si to ti..I smiju se tvojim čudnim slovima i rimama, govoreći da su to samo dijelovi tvoga sna, tvoje iluzije da opstaneš i nikad ne nestaneš..

Nasmiješi se nevjeri onih kojima najviše vjeruješ, i okreni se konačno sebi..

Ti, koja jedina poznaš istinu svoga bitka, samo ti možeš održati tu istinu živom..

Ne zavaravaj se da te itko može voljeti više nego ti sama sebe...

Na radost ili žalost?

prije bih rekla žalost..Ali tuzi se ne predajem.. Stjerana u kut vlastitog postojanja, ipak se rukujem sa iluzijom, koja se hoće pomiriti sa mojom zbiljom..

Pristajem na pomirenje, ali ne i na pobjedu..Iluzija nikad neće postati dio moje zbilje..uvijek odvojena, ali hoda uz mene u ritmu mojih  koraka..

Ja poznam nju, ona pozna mene..

I tu završava naš odnos...

A zbilja?

Početi će tek kad konačno skinem svoj stari ogrtač, pobacam zgužvane papiriće ljubavi, i pijesak vratim pijesku..

Kao pepeo pepelu, kao prah prahu..

Tek tada ću stvoriti novu planetu, vođena Onim koji me je u svijet zvjezdani pustio, a onda se beskrajno od mene udaljio..

Da me pusti da sama koračam, radujem se, i patim, a onda oslobođena sebe, u  sjaj Njegovoga Srca, zauvijek se vratim...