U jednom oceanu živio jedan veliki, nestašni val. Svakoga dana se poigravao na površini vode, trkao se sa ribama i delfinima, navečer se odmarao gledajući u zvijezde i mjesec, bio je sretan i zadovoljan. Jer, imao je ispunjen život, mnogo prijatelja, a obišao je i puno mora i oceana.
No jedne noći, zagledan u zvijezde i mjesec, počeo je razmišljati o svome životu i pitati se šta ima poslije....Znao je da je dio jedne velike vode, ali nije znao na koji način može da se razdvoji, da ode i upozna još predjela. A i kopno ga je počelo jako privlačiti i zanimati.
Jedna stara i mudra riba, čula je njegove misli i rekla mu da ide, jako i snažno prema obali, da se pusti, da svom snagom udari o stijenje, i da će tada znati ko je i gdje pripada.
Radoznao i odlučan u svojoj nakani, već slijedećeg jutra se otisnuo prema stijenama koje su virile na kraju njegovog puta.
Samo na čas, njegove misli su se uznemirile pri pomisli da će nestati sa susretom sa stijenama, a onda je oslobodivši svu energiju, snažno udario i razbio se u milijune pjenušavih kapi. Nije osjetio bol, osjetio je samo ushićenost. I tada, na svoje iznenađenje, počeo se ponovo skupljati, u drugačiji oblik, ali načinjen od istog materijala. Miran i utješen, vratio se svom oceanu iz kojeg je potekao i shvatio: uvijek će pripadati vodi, jer je voda, uvijek će se vraćati, jer je tamo njegov dom.....