90. UZNIK KRALJ I KRALJ UZNIK
Divni Stranac siđe u podzemnu tamnicu, otkračuna kračun, digne prijevornicu, ukorači u uski mrak uze, i po imenu pozove uznika, koji je tu odsamovao duga stoljeća, te se više od tame nije razaznavao.
U odgovor, uznik zaječi zarđalo, poput lanca.
“Evo ti ključ”, reče došljak. “Ključ od teške negve, ključ od teških vrata sa zasunom, s prijevornicom. Slobodan si. Ali moraš nešto odlučiti: hoćeš li Mene za gospodara, ili svijet za slugu”.
Zarobljenik uzmakne, i negva mu jaukne od bola. Ključ mu u ruci pisne od sućuti, od žalosti, od straha. Slijepim je očima gledao u Stranca.
“Zar poslije tolikoga tamnovanja ja išta znam o svijetu i o Tebi, da bih mogao izabrati”? zaškripi glasom lanca i katanca.
Divni Stranac uze ga za ruku, i povede ga zavojitim putem na vrh igle.
“Gledaj”, reče.
Na sve strane vijorio se svijet kao luda zastava. Pod zastavom, nestrpljiv, topće vranac praznog sedla. Za vrancem sva sila zemaljska, neprebrojna, trubljom obrubljena, zlatom obljubljena.
“Gdje ćeš? S kim ćeš“? tiho će osloboditelj.
Uznikove oči svim se svojim sljepilom urinuše u prazno sedlo svijeta. Ali mu se srce okrene put Stranca.
“A gdje je Tvoje carstvo, gospodaru”? upita.
“Cijelo je Moje carstvo vrh ove igle”, reče Stranac. “Govori sad, tvoja je odluka. Ja sam ti dao to pravo. Ja sam odlučio da ti odlučiš“.
“Ako si Ti odlučio da ja odlučim, onda ja koristim tu povlasticu i kažem: odlučujem da Ti odlučiš umjesto mene. Što god Ti volja”.
“Ah”, kliknu Divni Stranac, “pobijedio si! Niti će ti svijet biti sluga, niti ću ti Ja biti gospodar! Jer Ja sam uznik onih, koji se Meni predaju, i ništa osim Mene nemaju! Ja sam sluga Svojih slugu, bili oni na zemlji ili na nebesima”!
Poslije toga bilo je svejedno gdje će uznik, i kuda će, i kakva je pala odluka.
ZATO SE PRIČA ZAVRŠAVA SADA, BEZ TADA.
Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)