Ima jedna zgodna stara basna koja osvjetljuje ponašanje mnogih današnjih ljudi.Ležala ptica na leđima i digla u zrak obje nožice. Naišla druga ptica i pita prvu: "Zašto tu ležiš i držiš noge tako ukočeno?" Prva ptica odgovori: "Ja na svojim nogama držim

nebo. Kad bih poletjela i povukla noge, nebo bi se odmah srušilo!" Nije dobro ni izgovorila ove riječi, kad vjetar otrgnu list sa stabla i ovaj poče svoj lagani let prema zemlji. Ptičica se od lista silno uplaši, hitro ustade i odletje kao strijela. A nebo - ostade na svojem mjestu.

Neki ljudi samouvjereno misle da o njima ovisi svijet, da bi bez njih sve odmah propalo. Ali ima i onih koji malodušno vjeruju da im nemamjesta medu ljudima, da ničemu ne koriste, da bi ljudima bilo bolje bez njih. I takvih ima dosta.

Pripovijeda se za nekoga mladog monaha da mu je mjesecima bio povjeren posao da radi uvijek isto. Jednog dana beznadno ustane: "Dosta mi je svega. Ne mogu više! Sve je to besmisleno. Radim zlatnim koncem i odjednom ga moram smotati i odrezati bez ikakva razloga. Samo gubim vrijeme!" "Sinko", upozori ga stariji redovnik, "ti ne znaš što mi radimo. Ti vidiš samo svoj komad, bez cjeline." Povede ga pred uzorak koji je visio na zidu i mladić osta zapanjen. Pred njim umjetnički motiv Triju kraljeva, a njegova zlatna nit činila je prekrasnu aureolu oko glave malog Isusa. Ono što mu se činilo gubitkom vremena i besmislenim radom, bilo je zapravo sudjelovanje u izradi umjetničkog djela.Svaki posao ima smisao, pa i onda kad ne vidimo brz urod, i onda kad se sve čini beskorisnim i uzaludnim.

Kao ljudi, kao kršćani, mi vjerujemo, na kraju krajeva, da treba u svoje ruke uzeti život onakav kakav jest. I onda kad je težak i tvrd, i onda kad se čini besmislenim i beskorisnim. Tu ne treba stvarati iluzije. Životni uspjeh nije prolazna predodžba.Grčki je mudrac upozoravao: "Gnothi seauton!" ("Upoznaj sama sebe!"). Kada upoznamo sebe kakvi jesmo, kakve nas je Bog stvorio i kakvima smo sebe izgradili, takve onda nije teško prihvatiti.

To je životna mudrost: Bog u meni nije udario temelje anđeoske savršenosti, niti mi je dao vlastitosti čistih duhova, već me oblikovao od obične gline, pa kad zapnem o svoje granice, ne treba zbog toga zdvajati.Život treba prihvatiti kakav jest. Sada i odmah. Da ne proigramo ono malo vedrine i zadovoljstva koji nas čekaju u svagdanjem životu, pa i u ovom danu koji smo upravo započeli.