Danas je dan bio stvoren za šetnju. Prekrasan , sunčan, pun boja jeseni ove. Opremila sam se ruksakom  punim slasnih zalogaja  i flašom vode i krenula put šume.

Da bi do nje došla moram se popeti preko četristo i nešto drvenih stepenica ograđenih gustim grmljem. Uz put sam skupljala puževe kućice koje kasnije premazujem bezbojnim lakom i ukrasujem tegle za cvijeće, okvire slika i prozore, nižući ih na tanku srebrnu žicu.

Šarenilo boja svaki bi put odvuklo moju pažnju i prisililo me da zastanem i upijam krajolik oko sebe.

Put me odveo do seoskog imanja na koje svatko može svratiti i po želji uzeti ono što mu se nudi. Na policama u podrumu tako se nalaze svježa jaja, mošt od jabuka, sanduci puni voća, povrća i pripremljene tegle marmelade, flaše napunjene domaćim sirupom i još mnogo čega drugog. Napunila sam ruksak svime i svačime, ostavila novac u kasi na pultu i krenula dalje.

U mom kraju uglavnom je crnogorična šuma, puna mahovine  i češera.Lutajući šumom naišla sam na neke interesantne oblike od drveta kojima ukrašavam daske na prozorima.

Naletjela sam i na neke gljive, meni nepoznate i uzela sa sobom. Kad se vratim iz šume svratit ću  s njima u botanički vrt gdje gotovo svakog dana u određeno vrijeme ,eksperti za gljive prouče vrstu i daju upute kako ih pripremiti. Nisam neki poznavatelj gljiva, no radoznala sam jesam li ubrala onu jestivu. Ako i pogriješim , osušit ću je i opet će biti za neku dekoraciju.

U maloj kuhinji , gotovo cijeli sam bočni zid ukrasila njima kao i ostalim sušenim biljem, pa u njoj rado boravim jer mi nudi ugođaj prirode.

Ruksak mi se svakim korakom punio nečim novim i neobičnim, otežavajući mi hod ,te sam potražila prvu klupu da se malo odmorim.

Jedna od njih nalazila se na samom izlazu iz šume, na malom proplaku sa kojeg se pogled širi do samog Boden jezera. Mnoštvo jedrilica treptalo je i blještalo na njegovoj površini poput leptira. Neobično lijep prizom koji mi redovito oduzima dah.

Osjećam se malom i krhkom naspram te veličanstvene prirode i prelijepog kraja koji me podsjeća na rodnu grudu. I često puta osjetim knedlu u grlo od tog osjećaja koji mi je tako drag.

Svud oko mene pitomi brežuljci sa plantažama voća, vinograda i pašnjaka. U mojoj neposrednoj blizini mirno su pasle ovce, a klepetanje njihovih zvonaca stvarao je ugođaj savršene idile.

Neki se mir uvukao u mene. Zatvorila sam oči i uživala u toplim zrakama sunca.

Nakom gotovo sat vremena tog posebnog uživanja, nogu pred nogu vraćala sam se u grad.

Moje gljive  nisu jestive i završile su na zidu, a kuhinju je ispunio miris pečenih kestena i štrudle  od jabuka u pečnici.

Treba li mi što više?