U kolijevci jutra nježnog,

zelenog,moja duša odmara..

Ne spavam..samo se prepuštam ljepoti i zagrljaju

Majke Zemlje, koja me

miluje dodirom ruku svojih divnih..

Ona zna, da ja nikad ne spavam..Vječito u borbi,za Ljubav, koja ju jedina može

čuvati...Majka je čvrsta, snažna,ali mi, njena prava djeca, znamo da je prepuštena i rukama koje ranjavaju njeno srce..A Njeno srce je rodilo sve nas,i voli nas bezuvjetno..Ja sam samo jedna od mnogih, koja zna, da to srce treba čuvati,jer..kroz Nju..jedino znamo ljubiti i voljeti..Majka nas spaja sa dimenzijom koja nas uči kako treba voljeti i živjeti..Dodirnuti travu i lišće, prekriveno rosom..udahnuti opori miris magle koja obavija krošnje prije izlaska sunca,usnama dotaknuti inje na procvaloj ruži, koja se opire zimi koja dolazi...Priroda nas uči mudrosti i čarolijama života..Srasti s njom,uroniti,i prepustiti se titrajima stvaranja..Biti jedno sa Jednom...Ne..ja ne spavam u zelenoj kolijevci moje Majke ovoga jutra..Ja samo odmaram dušu, i prepuštam se njenom zagrljaju..