Dođoh malo ovdje, u ovaj sivi, prohladni dan, vrativši se sa kratkog, ali divnog putovanja, i poželih malo proćaskati, onako usput, o sitnim i bitnim, zločestim i čednim stvarima, kad ono..Sve uredno pometeno, anđeli se uredno vrzmaju po portalu, pazeći da koji trag pepela iz vruće paklene dubine ne dotakne blaženo tlo ovog plavog svemira..ma daj..Sva ekipa se preselila u tople krajeve, tamo negdje gdje coprnice hihoću i pijuckaju kavicu u društvu sa crnim ljepotanima, koji na roštilju okreću zalutale duše, koje nikako nisu mogle odlučiti gdje im je bolje..Ah..miris grijeha, i topli osmjeh iskrenosti..Ekipa za očevid je negdje gore, ovdje je samo ekipa za smješnovid.. Ovdje se raspravlja o suštini, ovdje se grije kada sve okolo postane zamorno bijelo i hladno, kada sladunjavost pobijedi okretnost i poletnost..

Ovdje se kritizira i polemizira, ovdje se Bog i Vrag  kartaju poker, na skidanje do do kraja, ovdje se zaustavljaju putnici vremena, koji ni na jednoj stanici nisu htjeli izaći, jer je svaka stanica ponavljajuće ista, kao da ih jedan te isti kreator stvara..

Ovo je jedina postaja gdje iluzija ne može zaći. Rastopila bi se od vreline istinske postojanosti..

I tako, dođoh, vidjeh, i kulturno ostadoh malo..Dok me moja ekipa ne pozove da se ugrijem.. Malo su mi ozeble ruke i lice, u traženju istinske iskre.. Anđelci moji, kad skinete perje, čekam vas, tamo negdje, na toplom jugu, gdje prijatelji još naručuju pjesme koje lome srce na pola i gdje se zidovi cakle od razbijenih čaša..