sunce se provuklo i izranja grad u proljetno svjetlo.... na trgu pred crkvom, ispod drevnog i neumornog sata za klavirom jedan čovjek svira.... „better world.... vjerujem u bolji svijet....“
prolaznici zastaju ili nastavljaju dalje zaljuljani ritmom....
osjećaj tiho nježan opstaje u buci ushitrene vreve....
jedna djevojčica pjegava i narančaste kose, godina 4 ili 5, tako mala, trčkara okolo klavira, sve u krug i ushićeno zove....
„nije li to prekrasno, nije li to prekrasno.... oooo, prekrasno je!“
bglavac
irida
edin.kecanovic
