Da vam se predstavim, ja sam kućni pauk, od one vrste za koju vi ljudi govorite da nosi sreću. E taj sam vam ja, glavom i ticalima. Moj dom je Gradska knjižnica u jednom gradu, nevažno kojem. Čim sam stupio na ovo sveto tlo književnosti i znanja znao sam da će mi se tu jako dopasti. Vječna živost ljudi, glazba u pozadini, Tv kada ti je dosadno, možeš pogledati vijesti ali i sapunice. Trenutno napeto pratim seriju 1001 noć s jednom knjižničarkom koja jako čezne za ljubavlju. Moram vam je opisati jer kako sad izgleda i kako se ponaša ta neće u svoju ljubavnu mrežu uloviti nikoga, možda bi je ja mogao podučiti umijeću pletenja mreže….hm….morati ću o tome razmisliti.

Dakle cura izgleda kao potencijalna novakinja za samostan, suknja do pola lista noge, kariranog uzorka kao da će na škotsku paradu, vrećasti džemper preširok, nedefiniranih boja koji sve živo sakriva tako da se pitaš ima li što ispod ili nema.  Na nosu joj očale koje stalno diže prstom prema gore tako da mislim da joj je to već tik od nervoze. Znam po tome jer čim uđe kakav zgodan frajer ona počne prtljati po očalima i po kompjuteru, ko fol nešto traži, a mislim da najviše želi propasti u zemlju od srama. Ima tu još zanimljivih likova al ona mi je nešto najdraža takva smotana kakva je, nešto mi je baš omiljela srcu.

Da vam opišem mjesto gdje sam sapleo svoju mrežu ( na knjižničarku ćemo se kasnije opet vratiti ) jer pitati će te se gdje se to u knjižnici može napraviti dom za pauka i njegovu mrežu. Naravno izabrao sam mjesto gdje se najviše skuplja prašina i gdje je i Bog odavno reko „ laku noć“, shvaćate? To vam je odjel tehničkih knjiga na najvišem katu police, nema šanse da knjigu dohvatite osim ako niste Michael Jordan. Knjiga se zove „ Tehnički problemi izgradnje mostova“, razmislite malo, tko bi normalan to uzeo sebi doma. Ljudi vole čitati ljubavne romane, drame , trilere, na policama tih knjiga nikad nema prašine a knjige se sjaje i maste od bezbrojnih dodira tuđih prstiju. A meni je trebalo mirno mjesto za spavanje, lov i ljubavno gnijezdo.

Ali samo da znate, sagradio sam ja i vikendicu na nešto atraktivnijoj lokaciji, jer ne možete baš ljubavnicu odvesti na neko sumorno mjesto ali ni na prebučno i izloženo svačijim pogledima. Tako , ljubavničku - vikend mrežu sam smjestio uz knjige iz prirodnih znanosti, treća polica lijevo, red botanike i cvijeća. Nije baš nešto da je prometno, ali knjižničari uz tu policu vole otvarati prozor pa vam u trenucima opuštanja puca lijep pogled na vrt i more. A kad zatvore prozor onda možete opet zagnjuriti pipke po cvijeću u stranicama knjige ili po svojoj ljubljenoj paučici, kako vam drago.

Najomraženiji lik iz knjižnice je sam Voditelj. Taj lik je neki mlad i nadobudan egocentrik koje voli maltretirati osoblje knjižnice. Stalno im puše za vratom , ništa mu ne valja i stalno traži da se briše prašina, fuuuj, a kako ću ja bez prašine. Knjižničari se bune da oni nisu čistačice i da se nisu školovali da bi brisali prašinu ali egocentrik veli da ne može čistačica sve sama i neka ženi malo pomognu. Hm, nije li vam ovo malo sumnjivo, e pa vidite, ne da je sumnjivo nego smrdi na daljinu ali knjižničari ne znaju ono što ja znam a to je da naš Voditelj plete ljubavnu mrežu sa čistačicom. Ulovio sam ih jednom na djelu dok je knjižnica bila zaključana i kad su oni mislili da su sami.Heheheheh.

I tako prašina se skuplja a muškarcima ne pada na pamet brisati ju, jer pobogu tko je vidio da muškarci drže krpu u ruci a mogu vam reći da ni žene nisu lude za tim poslom. Ova naša smotana sa škotskom suknjicom odma počne kihati ko luda. E i tako jednog dana u predvečerje sjela naša knjižničarka u fotelju da pogleda seriju na TV a ja se objesio ko Tarzan na jednoj nevidljivoj niti sa najviše police jer nisam ni ja imun na ljubavne scene, i zapravo nikad dovoljno inspiracija. I sve tako skupa gledamo i uzdišemo, ona kriomice briše suze a ja muški razmišljam kakvih li sve dobrih komada ima u ovoj sapunici kad kroz vrata knjižnice uđe jedan lik od cirka 2 metra visine. Odma mi je došlo slabo jer razmišljao sam, evo jednog M. Jordana, izgleda baš onako kao da će sagraditi most na rijeci Kwai , neće njemu trebati pomoć oko najviših katova polica. Slutio sam ja i znao da taj ne čita ljubiće, čisti tvrdi intelektualac, knjiški moljac sa debelim očalima, pomalo ćelav od mukotrpnog i dugog učenja…..toliko sam se uživio u njegov lik da sam propustio vidjeti što radi moja knjižničarka.

A ona, zadojena na ljubavnim sapunicama, trenutno je shvatila da upravo ulazi ljubav njenoga života, pogurala očale na vrh nosića, digla se s fotelje i ostavila Tv-e serijal šprinterskom brzinom kao da je kroz vrata ušao glavom i bradom B. Pitt a ne Woody Allen. Vidim čeznete da vam i njega opišem.