Bila je sićušna...pravi mali zvrk od djevojčice....Uvijek u pokretu...puna pitanja....Radoznale , velike oči, istraživale su svaku stvar, svaki kutak....U svemu i svakome vidjela je anđela....

Vjetru se obraćala šapatom, zatvorenih očiju i raširenih ruku......

U njenoj bujnoj mašti pričala je s vilama, lomila koplja ratnicima....

Noću bi ležala budna i gledala u zvijezde djeleći im imena svih onih koje je poznavala....

Pokušali su je obuzdati sa već dobro poznatim pravilima ponašanja....bez uspjeha.....

Odolijevala je godinama ...do svog sazrijevanja.....Tada je u njen život ušao on.....muškarac željan dokazivanja...željan vladanja...........

Očarao ga njen osmjeh , njen neobuzdani smijeh kojeg je tako dobro znala rasuti i zaraziti sve oko sebe....

Na početku mu je godilo, podizalo njegov "ego"...Ta od svih njih zaljubljenih , on je bio taj koji ju je dobio......

S vremenom ga je počelo smetati...Osjećao se potisnut u pozadinu.....Svojim ženstvenim pokretima , punim senzualnosti, sve je stavljala u pokret...I oni moćniji igrali su njezinu igru.....

Bila je ptica, uvijek u letu...toliko blizu njega, a opet u svom svijetu...neuhvatljiva......

Svakim danom, u njemu se sve više stvarala želja da ju zatvori...u svoju krletku...podreže joj krila ..kako bi samo za njega pjevala....

S vremenom je i uspio...Trajalo je to godinama, sistematski...sitnim pakostima.....

Sada ju gledao zatvorenu, tihu, a ipak nimalo sretan nije bio zbog toga....

Otvorio je vrata krletke u nadi da će izaći...poletjeti....ka njemu...no ona je ostala....

Tada je shvatio da se mora povući, otići izvan dohvata.....

Krenula je oprezno, sa strahom...stala na vratima i čekala.....dugo čekala....

Kad je raširila krila znao je...više je nikada neće uhvatiti....

Vratila se onom svom iskonskom, svojim unutarnjim porivima.....Bila je opet svoja .....ponovo rođena.....

Pratio ju je pogledom, tiho jecajući, dok se nije u daljinu izgubila....