Nastavio sam čekati dok si još trčao po kući oblačeći se i spremajući, znao sam da bi imao vremena tek da se na trenutak zaustaviš i kažeš mi: “Bok!”; ali bio si prezauzet. Zato sam za tebe osvijetlio nebo, ispunio ga bojama i pjevom ptica da vidim hoćeš li me barem tako čuti, ali ni na to se nisi osvrtao. Promatrao sam te dok si se spremao na posao i strpljivo sam čekao čitav dan. Pretpostavljam da si, zbog mnogih stvari koje si trebao napraviti, bio previše zauzet da mi išta kažeš. Kad si se vratio kući, vidio sam umor na tvome licu i pomislio sam da te malo osvježim blagom kišom koja će odagnati taj umor. To je bio moj dar, ali ti si se naljutio i uvrijedio moje ime. Toliko sam želio da mi pričaš... Ima još toliko vremena, mislio sam. Poslije si uključio televizor. Ja sam te strpljivo čekao dok si gledao televiziju. Večerao si, i uronivši u svoj svijet, ti si ponovno zaboravio popričati sa mnom. Primijetio sam da si umoran i razumio sam tvoju želju za tišinom. Zato sam spustio sunce i na njegovo mjesto postavio zvjezdani pokrivač. A u njegovom središtu sam upalio jednu svijeću: bio je to prekrasan prizor! Ali ti ništa od toga nisi primijetio. Kad si išao spavati, poželio si laku noć svojoj obitelji i, kako si legao, gotovo isti trenutak si zaspao. Pratio sam tvoj san glazbom i blagim mislima, a moji anđeli su bdjeli nad tobom. Ali nije važno jer vjerojatno ne bi ni primijetio da sam uvijek tu s tobom. Imam više strpljenja nego što misliš i bilo bi mi drago da te makar naučim da ti imaš strpljenja s drugima. Volim te toliko da svakoga dana iščekujem molitvu. Darovi koje sam ti danas dao plod su moje ljubavi prema tebi. Dobro, opet si se probudio i još jednom ja sam ovdje i čekam, sa svojom ljubavi prema tebi, nadajući se da ćeš mi možda danas moći posvetiti malo svoga vremena. Dobar ti dan!

 Izvor: www.rijeczivota.hr