TRI ULOGE ZA JEDNOGA
Kad je Bog Stvoritelj već ostario, Bog-Svedržitelj se nalazio u punoj snazi, dok se Bog-Razgraditelj upravo rodio. Reče starac novorođenčetu:
“U pravi čas, jer Svedržitelj se razmahao, njegovo je podne, pa ne mari kakva će nam biti večer”.
Novorođenče bilo mudro, te podsjeti starca:
“Zar nam je ovo prvi put? Ja pamtim Tebe, kad si se rodio, i kad je svijet bio zora”.
Starac je glumio zaboravnika:
“Gdje bi Ti pamtio Moje rođenje?! Po tomu bi Ti bio stariji od Mene! Pogledaj Moju dugu bradu – eno je gdje nebom opleće galaksije. Što kazuje brada, tko je stariji”?
Slušao to Svedržitelj, pa se nasmijao, a s njim se nasmijale i galaksije.
“Desna Mi je ruka graditeljska, a lijeva miruje. Umorila se desna, sustala, lijeva će se tek podići da ruši podignuto. Ali Ja, Ja sam neumoran između njih dvije, i nije Mi prvi puta da sam neumoran”, govorio je ponosito, uznosito.
Sad se nasmijalo novorođenče, a tako je hrapavo zagrohotalo, da su mnoge zvijezde utrnule od straha.
“Ne, nego Ja – Ja sam neumoran između dvije uzaludne rabote, gdje jedna zadržava rijeku, a druga otvara novi izvor”.
A starac, sve kašljući i hramljući, zamrmlja u Svoju sve dulju bradu:
“Gle, gle, zar biste bez Mene imali ikakva puta i smjera? Zar bez Mene ne biste bili besmisleni, besposleni”?
Oni su se tako pregonili i nadgornjavali, sve dok nije pala noć i zastor velike šutnje. Tada Trojica iza zastora poskidaše krinke i rekoše:
“Nije teško razložiti se, razmnožiti se, već nije lako Sebe uvjeriti da je tri puta po jedan opet i jedino jedan”.
Pojmovnik, redom:
Njih Trojica = Njih Jedan, naravno.
Tri uloge = tri stanja svijesti (budnost, san, duboko spavanje).
Tri uloge, još jednom = tri svemirske sile (stvaranje, održavanje stvorenoga, razgrađivanje stvorenoga).
Tri uloge, još jednom = tri svemirske razine (materijalna, mentalna, duhovna).
Vesna Krmpotić, DAVNOBUDUĆA SADAŠNJOST (još neobjabljeno)