Postoje tri stvari,
pored kojih ne mogu proći
i zatvoriti oči:
Uplakano dijete...
Ispruženi dlan...
I ranjeno srce...
Postoje tri stvari,nad kojima
zatvaram oči
i prolazim
ne pokušavajući otvoriti
sljepilo koje
samo milost Vječnoga
može izliječiti, a to su:
Praznoća uma
koji sam sebe bestidno
zavarava maskom svemogućnosti...
I zabranjuje pomisao
da dijete
smije ostati dijete...
Da ruke,koje trebaju pružiti
samo nježnost,
trebaju biti pretvorene
u zamah nezamislive
rotirajuće igre stvarnosti,
koja sa istinskom ljubavlju
nikad dodir neće imati...
Da bahatost srca
koje za bol ne zna,
pobijedi milosrđe srca
koje, ozdravljeno,
bol drugog srca razumije...
Postoje tri stvari, koje mudrost
duše želi spojiti u jedno:
dubinu ljubavi neba...
Ljepotu dječjeg srca...
I svetost ruku
kad se sklope u molitvu...
Kakve god riječi bile,
makar uzdahom izrečene,
netko će čuti..
Onaj, koji tisuću imena ima
i nema nijedno ime...
Onaj koji me sad,
u ovom trenutku ljubi i gleda
a ja ga samo nazirem
iza velova postojanja...