101. TRI PROROČICE

 

        Bile su tri proročice u sultana, jedna crne boje, druga crvene, a treća bijaše bijela. Sve su tri bile nepogrešive. Ali koje li zanimljive stvari – sve su tri jedna drugoj proturječile. Jedna ovo, druga ono, treća i-ovo-i-ono.

Crna je uvijek žalopojno, tromo, i zagasito govorila o žalobnoj, tromoj, i mlohavoj sudbini ljudi i prirode. Druga je to pobijala svojim crvenilom, i svojim razvitlanim, zavodničkim plesom pred licem prijestolja. Treća je, ljubičasta kao suton, ali u sebi bijela,  promatrala prve dvije s dobrohotnim smiješkom, istovremeno spokojno i netremice zagledana u sultana.

        Crna je raspustila kosu dugu sedam rijeka, i ničice pala u smjeru prijestolja, ne usudivši se ni dignuti pogleda, tek ridajući i moleći milost, kojoj se zapravo nije nadala. Umno`ila se na milijune, i od nje je postalo tamno more s valovitim kosama-rijekama, more koje je podrhtavalo u ritmu jecaja i hropca.

        Crvena je, u oskudnoj odjeći plesačice, s mnoštvom vijornih crvenih vrpci, pretrčavala to more s vala na val, mašući crvenom svjetiljkom, tako žarko zaposlena da nije imala vremena ni pogledati u smjeru sultana; saginjala se tu i tamo da bi pridignula ocean-žalobnicu, da bi joj u uho kriknula:

“Ne huli tim svojim plačem na njegovu dobrotu i našu snagu! Nama je dano da prirodu i čovjeka spasimo! Nismo bespomoćne, u nama je njegova moć! I neće se, da znaš, dogoditi to zbog čega ovo silno more suza prolijevaš“!

Treća je tu negdje stajala, ne navijajući ni za jednu. Smiješila se. Možda su ju njene sestre htjele prekoriti zbog smiješka i spokoja, jer ovamo, gle, jauk i kuknjava, pregnuše i bitka.

Ali ta treća je, rekosmo, bila bijela, što znači da je obje njih u sebi imala; i ta treća je cijelo vrijeme gledala sultana, znajući da će biti što će biti – bjelodano, ni po crnu, ni po crvenu.

TRI SESTRE PROROČICE S KOJIMA SE SVATKO DONEKLE OŽENIO...

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 4. (još neobjavljeno)