TRI ILI ČETIRI

 

       Jedan je čovjek jako volio majmune. Učio ih je svakojakim znanjima i vještinama, pa i razumijevanju ljudskoga jezika. Smjestio ih je u potkrovlje svoje kuće, i odvajao za njih dio hrane, često na uštrb svoje obitelji.

        Kako je nailazilo vrijeme gladi i neimaštine, čovjek nije mogao na ino već smanjiti obroke majmunima, da mu obitelj skupa s njim ne bi gladovala.

        Razmišljao je kako tu nezgodnu vijest priopćiti svojim ljubimcima.

        "Svaki od vas dobivat će svakoga jutra po tri kestena. A svake večeri, po četiri".

        Majmuni se razgalamiše prosvjedujući. Počeše ljutito skakati i drečati.

        "Dobro, u redu", reče čovjek pomirljivo. "Davat ću vam četiri ujutro, a tri uvečer. Zadovoljni"?

        "Vrlo dobro", složiše se majmuni, i prestadoše dizati dreku. Bili su uistinu zadovoljni.

 

        (Lie Zhi, prijevod A. M., prilagodila V. K.)

 

 

Vesna Krmpotić, BASNE, zbornik priča iz opusa MEĐU NAJLJEPŠIMA NAJLJEPŠE  širom svijeta i diljem vremena