Uz duboko poštovanje i uvažavanje ljudske,povlaštene vrste,moram priznati, da mi životinjski rod ponekad više odgovara..Čisto životinjski, bez primjesa čovjeka..Jer, životinje ne znaju previše pametovati,mudrijašiti, zaplesti se u klupko iz kojega se odmotati ne mogu..Ljudi strašno vole biti umotvorci, i raspredati o svim mogućim aspektima uma, sukladno njihovom unutarnjem nivou iznutra..Pa iz svega isključe ljubav,i pretvore se u kamikaze.,ubijajući sami sebe mozganjem koji ne vodi ničemu..Pa vide svuda zamke,umolovke, jer..ne daj bože da im netko ukrade komadić pameti..A pamet je iluzija, i uopće je nema..Što dovodi do zaključka da umotvorci u biti nemaju pameti..Čudna konstatacija, ali bolno istinita..Pa kad shvate da je um iluzija, pokušaju igrati na karte ljubavi, a o ljubavi ne znaju ništa, jer su bili zaljubljenici uma..I njihov ljubljeni um, koji ih je iznevjerio, postaje izdajnik,na domaćem terenu, stvoren u vlastitoj glavi...Pa se počne umiljavati ljubavi, koja sa umom nema veze..I što onda nastane? Od stražnjice-lice,pa drugi ljudi čak i povjeruju da je to pravo lice, ali, kad iz krivog otvora počne izlaziti sve drugo osim ljubavi,ljudi shvate,da su prevareni,i jadno biće, koje nije ni stražnjica ni lice,povlači se u rupu, pokušavajući složiti svoj razbucani um,jer ljubav ne zna koristiti..

Životinje su svega toga oslobođene..One žive i djeluju kako osjećaju,bez puno mozganja..I znaju voljeti, ne razmišljajući da li to rade pravilno,da li su skrenuli s puta..One jednostavno..žive i vole..I nikako ne znaju praviti od stražnjice lice..