Protekli su dani bili nekako teški...bijeg u stvarnost ili iz nje nije donijelo ništa novo, i ni najmanje dobro... Bilo je 5,20 ujutro. Zadnje vrijeme poštuje prirodni ritam, budi se s cvrkutom ptica, s prvim zraka Sunca i silno u svemu uživa.. Uspjeva pustit, propustiti..uspijeva se svemu lagano, poput leptira prepustiti, nošena vjetrom, u skladu sa prirodnom strujom vremena, događaja..boja. To jutro skuhala je kavu, ocijedila u čašu pola limuna, skuhala čaj za posao, baš kao i svako jutro do tada, zapalial cigaretu i započela druženje s Coelhovim "Ratnikom Svjetlosti". Vrijeme je prolazilo brzo, još brže, kao i uvijek kad se opusti i prepusti...
"Za ratnika ne psotoji nemoguća ljubav.
Ne dopušta da ga obeshrabri šutnja, ravnodušnost, ili odbijanje. Zna da se, iza ledene maske koju ljudi navlače, krije vatreno srce.
Zbog toga Ratnik stavlja na kocku više nego drugi. U neumornoj je potrazi za ljubavlju - pa iako to znači mnogo puta čuti riječ "ne", vraćati se kući shrvan i poražen, osjećati odbačenosdušom i tijelom.
Ratnik je neustrašiv kad stremi za onim što mu je neophodno. Bez ljubavi, on je nitko i ništa." - Coelho, "Priručnik za Ratnika Svjetlosti" (str. 68)
Često je tražio odgovore, i ona mu ih je nudila...često istima nije bio zadovoljan, a znao je sve, baš kao i ona.. Nisu bila potrebna pitanja, nisu bili potrebni odgovori.. Možda mu je samo bilo potrebno objašnjenje, tj. odgovor na pitanje Kako? Zašto? Odgovora na to pitanje nema. Eto zato, bilo nam je suđeno, rekla bih jednostavnim jezikom... tako je trebalo biti. Možda kako kaže da smo se sretli ranije, ne bi se prepoznali, morali smo proći svaki svoj put, pokupiti određena iskustva, da bi se prepoznali... Vjerojatno se ranije nebi razumjeli.. a sada...dovoljna je i tišina, iako je se oboje još uvijek silno boje... Svaki u svojim mislima, koje onaj drugi čuje...ajmo buku stvoriti, to nam je najmanji problem!!! Razmišljala je o proteklim događanjima, dolasku Pape, Gay pride, vezama, prijateljima...obitelji.. Počelo je veliko pospremanje i samo nametnuto čišćenje. Stari prijatelji su odlazili, novi ljudi u njen život dolazili... Čak je i ormare počela spremati, staro bacati, novo stavljati... Možda malo i prečesto bi ruke prala, nebi li odjednom svu prljavštinu, taloženu godinama sa sebe oprala... Opet slobodna! Divan osjećaj..čista, nevina, iskrena, otvorena i spremna za novi sijet, za novo iskustvo, za novi početak.
"Poštujem duh u tebi, koji postoji i u meni" - NAMASTE
Iako nije nikad vjerovala u potpunost i cjelovitost tumačenja horoskopskih znakova, neke su se stvari činile tipičnima. Impresivni ljudi, od ničega ne bježe, čvrste volje, prodorne i konstruktivne, dominantan, konzervativan, fatalist..ambiciozan, tradicionalista, tvrdogla, kontradiktoran...upoznala je ove osobine: tvrdoglav, kontradiktoran, čvrste volje, dominantan, tradicionalan...i to joj se sviđalo! Patila je za nekim tko bi poštivao određena uvjerenja, stavove, pa i tradiciju..bez obzira što joj je učenje govorilo da nije mudro držati se usvojenih tuđih navika i uvjerenja...ipak, sviđale su joj se neke stvari koje su djelovale kao mjerilo vrijednosti, a da napokon nije novac.
Zaljubljive prirode, postojan i odan...znala je da ga uvijek iznova mora nečime impresionirati, znala je ako joj dozvoli da će joj to biti užitak svaki put iznova i činiti!
I na kraju kaže horoskop ovako: S njim vrijedi biti u životu, ma pod koju cijenu, jer zauzvrat pruža mnogo! U to je bila sigurna, i odlučila je biti tome dosljedna... Ma pod koju cijenu..ipak, silno je voljela! Silno je zaljubljena, silno žudi...spremna je! Napokon, za ljubav, zrela je!
Osjećala se važnom, bila je važna, bila je važna njemu! U to vrijeme često je ponavljao kako su samo prijatelji, kako su samo jako dobri i pravi prijatelji... Naravno, da, pa podrazumijeva se i očekuje da će s njim svoje probleme podijeliti.. Šuplje priče... No ako te to veseli, neka! Znala je da su to samo riječi, kojima sama daje značenje..no nije davala nikakvo značenje... Pustila je onom intuitivnom, osjetilnom da raspoznaje, želju za ostankom, a ne bijegom, laž od istine, strah od ljubavi, odgovornost ili krivnju... Dobila je napokon zadatak spojiti duhovno sa svjetovnim. Taj zadatak je imala i prije, no nije imala cilj, motiv...želju, nedostajalo je nade, vjere... Sada je bio pravi trenutak. On je dio materijalnog, svjetovnog, a ona živi u duhu... Dobila je zadatak pomiriti napokon ta dva svijeta, ne spajati razdvojeno kako bi joj to Učiteljica rekla, već staviti u Jedno! Nije ni slutila zapravo kako je to jednostavno. Samo osluškuj dušu, i prihvaćaj materijalno...strahove, brige, probleme, propuštaj ih, voli, ljubi, zahvaljuj! Ljubav je tu uvijek bila, i uvijek će biti, jedina postojana, i nitko, baš nitko joj nikad neće moći pobjeći.. Možda će biti potrebno neko vrijeme, ipak i sma je imala problema s opuštanjem..meditacije joj samoj i nisu baš išle..naravno da nije za očekivati da će se zemljani znak samo tako opustiti..
A onda je otišla korak dalje i rekla: ili ćeš otići, ili ćeš uživati u trenutku, u meni, sebi, nama...u ljubavi. Ništa ti ne nudim, ništa ne tražim, ništa ne obećajem. Vjerujem Anđelima, Univerzumu, višoj sili koja nam slaže onako kako je najbolje za nas i sve oko nas... Za sada, do sada nije bilo prepreka!!! One koje su se prividno pojavile, bile su sa zle strane...samo su ojačale onu finu nit koja nas spaja! Razmisli! Izaberi. Pitao ju je, što bi se i kako dogodilo da ode...odgovorila je: baš ništa.. što je i istina. Živjela je prije, živjela bi i poslje njega, međutim, samo jedno na vrata zakuca ono pravo biće. Tada bi se zahvalila na iskustvu, poželjela sve najbolje, i vjerovala da će zauvijek ostati unutar sebe čvrsto povezani! ...ostao je, blago se nasmiješio, ispričao što potiče ovakve i onakve teme...i..ipak je otišao..ili je barem pokušao! Obukla je novu maicu, pomno biranu za susret s njim. To popodne nakon dva, tri tjedna kiše i hladnoće, sunce je opet zasjalo. Napokon, bili su zajedno! Znala je..to je bio znak! Koliko god da bježi, tu postoji nešto što će doć, što neće samo tako proć', ma koliko bježala! I neka, ona to niti ne namjerava..a on? Dovoljno je znatiželjan! Sigurna je u to!! Privlačio ju je cijelom svojom pojavom...vjerovala je da i ona njega privlači istom jačinom.
To popodne napokon nebo se razvedrilo.
...ništa ga nije zanimalo nego samo hoće li uspjeti. Pitao je da li bi mi mogli, a možda nam i nebi išlo...ajme koliko pitanja, koliko pokušaja...kreni, odlazi ako želiš rekla bi mu...napokon, vjerovao joj je...Oni su napokon bili tu, u svoj Jednoti, ispunjeni, puni ljubavi prema sebi, prema ono što su napokon našli i činili zajedno, prema svijetu...beskrajno zahvalni i sretni...
Došli su do kraja pobune, završili jednu bitku, i pripremili se za drugu.. borbe su trajala 28 minuta, no o njima drugom zgodom. U igri je kao i prije bilo sve ili ništa, borba za ljubav, strast, osjećanja... Jedino što je u svakom trenutku važno, je da bitka bude fina, lagana, mekana, iskrena...čista, pažena, svaki dan iznova obnavljana - ljubav. Važno je da svaki dan iznova izaberemo isto, istu pobjedu, isti ciljeve..čista, bezuvjetna ljubav, bez očekivanja, bez prosuđivanja...samo ono što uistinu jest! Jedno, Svjetlost i Ljubav!
Netko je negdje rekao: samim time što tražite opravdanje, znate da je pogrešno to što radite...samo da znate, ona ni u jednom trenutku nije tražila ni najmanje opravdanje! A on? Zgodno, on je tražio opravdanje za njene postupke, a svoje?
Uvijek ima na umu: "Kad nešto doista jako želiš, cijeli Svemir se uroti da to i dobiješ", stoga je uvijek bila svjesna svojih misli, i uvijek iznova ponavljala: Sve je baš onako kako treba biti, i biti će onako kako treba biti za najviše dobro svih! Vjerujem, znam, osjećam! Vjeruje i on!
"Ratnik Svjetlosti je oprezan s ljudima koji misle da poznaju put.
Oni se u tolikoj mjeri uzdaju u vlastitu moć odlučivanja, da ne mogu ni pojmiti ironiju s kojom sudbina zacrtava naše živote; zato se uvijek iznova opiru i žale kad im neizbježno zakuca na vrata.
Ratnik Svjetlosti ima svoj srce. Ti ga snovi vode naprijed. On on nikada ne čini pogrešku misleći da je put lagan i vrata široka. Zna da Svijet opstoji po načelima alkemije. Solveet coagula, govorili su učitelji: "Oslobodi i usredotoči svoju energiju, u skladu sa situacijom"
U nekim trenucima treba djelovati, a u nekima se valja prepustiti. Rastnik ih zna razlikovati."- Coelho, "Priručnik za Ratnika Svjetlosti" (str. 106) Često su bili zajedno, no nešto je govorilo: taj dan biti će poseban...
Bila je pomalo "nespretna".. No, nije bilo važno, on je bio tu i znala je da je napokon sve u redu! "Iznad vrata koje Ratnik Svjetlosti namjerava otovriti, stoje dva natpisa.
Na jednom velikim slovima piše Strah, na drugima Čežnja. Najprije čita što piše ispod naslova Strah. "Ulaziš u nepoznat i opsan svijet, gdje sve što si dosad naučio neće ničemu služiti"
A na natpisu nazvanom Čežnja piše: "Izlaziš iz poznatog svijeta, gdje ostaje sve što si oduvijek želio i za što si se toliko borio." Ratnik će se osmjehnuti - jer ga ništa nemože zastrašiti, niti ga što može vezati. Sa sigurnošću nekoga tko zna što želi, on otvara vrata." - Coelho, "Priručnik za Ratnika Svjetlosti" (str. 110)
Pandorina kutija!? Otvaram vrata!
"Poštujem mjesto u tebi gdje čitav Svemir prebiva, Poštujem mjesto u tebi u kojem je Ljubav, Istina i Mir. Kada si u tom mjestu u tebi, i ja u tom mjestu u sebi, mi smo Jedno".
♥ Namaste ♥
bglavac
edin.kecanovic
