Ne uklapam se lako u odabrane sheme.

I odavno sam prihvatila da se mnogi ne uklapaju u moje..

U početku sam sve gledala kao idealu i sveostvarivo zajedništvo sa svima, kakvi god bili..

I koliko god pokušavala prihvatiti razlike i voljeti jednako, uvijek se nešto pojavi, da me u tome omete-osujeti..

Lijepo je živjeti u skladu sa svima, i dalje to pokušavam.. Prag tolerancije mi se proširio, mogu reći da ga skoro i nema više, ali još uvijek neka tanka linija me dijeli od potpune asimilacije i predanosti sveopćem optimizmu i ružičastom staklu kroz kojeg trebam gledati..

Ne volim omče oko vrata, bilo koje vrste, volim potpunu slobodu, ili ako je kao takvu ne mogu knzumirati u čistom obliku, volim sama određivati koliko i pred kime mogu biti slobodna..

Ne volim kad me drugi svojataju i čak ponekad mi kažu: "Budi mi stalno na raspolaganju"...

Od takvih bića se udaljavam, nekad bezbolno, a nekad i bolno, sve ovisi o tome, koliko sami prihvaćaju da su posesivni, a posesivnost, to je riječ o kojoj ne želim ni razmišljati ni argumentirati..

Ne volim ulizice, ne volim beskičmenjake, i one, koji bi se prodali za novce, položaj, ili čak, za malo ljubavi..

Ljubav se ne kupuje.

Ljubav se ne prosi..

Ljubavi u sebi svi toliko imamo, da bi svijet mogli obnoviti u trenutku.

A mi je, ili bahato čuvamo za sebe, ili je tražimo od drugih, u zamjenu za nešto drugo..

Nisam buntovnik bez razloga, kada se bunim, razlog uvijek postoji..

I kada pričam, onda pričam u lice, a ne iza leđa..

Spletke su izvan svih meni priznatih miljea, i  kad se o njima radi, spuštam rolete..

Znam biti ponekad sarkastična, ali, nastojim ipak ne povrijediti do kraja one koji kod mene izazivaju sarkazam.

Zapravo, i ne znam, da li je sarkazam prava riječ, rekla bih, više, jedan osvrt na stvari koje  nikom ne koriste, nego čak i čine štetu..

Smatram da istinska i prava ljubav prema drugom biću može samo nastati, ako  se to drugo biće prepozna kao dio sebe..

Kada se taj dio sebe pronađe, uklopi se u tvoje srce, kao izgubljeni djelić mozaika, i ta slika više ne treba nadopunu..

Sve druge ljubavi su samo preslika one prave..I zato, ne mogu se zaljubiti više nego jednom..

Mogu voljeti, imati prijatelje, partnere, podršku, ali ono istinsko, od kojeg srce zatitra samo pri pomisli na to ime, ono istinsko je samo jednom..I proteže se kroz vječnost..

Zato se kaže u Pjesmi nad pjesmama, da je ljubav jača od smrti..

Volim knjige, i uvijek ću ih voljeti.. Kada gledam moje štićenike u domu, koji zbog godina ili bolesti izgube vid, a željeli bi ponešto pročitati, srce mi se stegne.. Iskreno da vam kažem- ne mogu zamisliti da postoji i mogućnost da ne mogu više čitati..

Ali neću o tome.. Nisam zarobljenik niti jedne knjige, a svaka me osvaja na svoj način..

Izvlačim iz njih korisno, ono nekorisno zaboravljam..

Volim vjerovati, prošla sam puno života kroz raznorazne samostane i monaštva, i tek u ovom životu uspjela shvatiti da ljudima ne treba zapravo niti jedna deklarirana religija, nego ČISTA VJERA, u ono dobro u njima, koje ih uvijek može odvesti na pravi put..

Ljubav pod voljom, kaže Telemit, čini što ti je volja, u tome je sav zakon.. Ali volja vođena spoznatom dubinom ljubavi u nama..

Ako istinski dotakneš tu dubinu, ne možeš pogriješiti..Ali moraš imati slobodan prostor od svih nametnutih vizija ljubavi..

Ne podnosim vojsku mraka, iako i u meni, kao i u svima postoji dio tame.. Ali ja sam svoju tamu spojila sa svjetlom.. Zato ona u meni nije destruktivna, niti opasna..Više mi služi kao učitelj, i most ka drugima, koji se još te tame plaše i nisu napravili to vjenčanje pozitivnog i negativnog u sebi.

Volim ljude, posebno one koji su emotivno ranjeni, jer sam i ja bila do prije par godina, jedna velika rana..

Dok nisam počela istraživati uzroke mojih strahova, boli, i sama sebi postala liječnik..

Volim prirodu, i znam da je moja duša u jednoj dimenziji boravila među vilama,i uživala u životu sa njima.. Zato ja nisam Zvončica, nego Wendy- ona koja je uz pomoć čarolije vilinskog svijeta naučila letjeti i konačno nikad ne dozvoliti da u njoj odraste dijete..

U meni dječje srce još uvijek ponekad čini nepodopštine i sitne vragolije, ali nikad sa zlom namjerom..

netko me je nazvao Windy..

Vjetrovit podznak imam, ali nisam tako vjetrovita kako se misli..

Znam itekako biti odgovorna i tvrda, kad je potrebno.. Moj učitelj Saturn u Jarcu, itekako mi daje ozbiljnost..

A opet, Venera kao vladar podznaka, nalazi se u 5.kući. ljubavi, djece..Peta kuća mi je Vodolija..Ljubav koja je kao takva ispred ovog vremena, i često je tako i doživljavam u sebi..

Kada kažem da se bez tijela može voditi ljubav čak ponekad jače nego sa tijelom, većina me ne shvaća. pa tu temu preskačem i ne argumentiram..

Ljubav među dušama u dimenziji izvan fizike se ne može zamisliti..

Tolika jačina, dubina, konstantno izgaranje i preporađanje, teško je pronaći riječi za to..

Zato kažem..tko pronađe dušu svoje duše, osjeti djelić takve ljubavi izvan tokova ovospoznatog vremena i prostora..

Greške kao takve priznajem samo iako ih prihvaćamo kao vid učenja.

A ja griješim cijeli život-znači da još uvijek učim..

A kažu da je ponavljanje majka mudrosti..

Ja se trudim da ne ponavljam iste greške više puta..

Ali ni to nekad ne uspijevam..Bolje da završim ovu misao sa rečenicom-učim učim a luda umrem..

Ne patim od položaja, deklaracija, glamour me zamara..

Često kažem, da mi sam predsjednik dođe, ako nisam raspoložena, ne primam nikoga..

Nije to hir..Samo oslanjanje na vlastitu intuiciju..

Snobove volim još manje..A najmanje one koji se diče svojim  položajem, znanjem i stanjem, a ne vide druge u potrebi..

U stanju sam biti klošar u trenutku, a onda opet podići se i zasjesti uz prijestolje svoga kralja.

Da, zaboravila sam reći, KRALJA.. Onog velikog, dobrog Kralja, koji sav svemir drži u svom srcu..

I pristajem uvijek da za njega budem dvorska Luda.. Ono..nasmijem ga, pa malo budem ozbiljna, a on se uvijek veseli..

Mislim da je najvažniji cilj mog života ostvaren: moja djeca imaju širom otvorene oči i srce.. Ljubav pod slobodnom voljom, pokreće ih u svemu.

A to je važnije od svega materijalnog što bi im ostavila.

Pronašla sam dušu moje duše..

I mislim da je to..to..

Moj put nije bio posut ružama, ali sam ih zato sadila usput..

Zlu ne trebalo..Ako bi netko prolazio tim putem, da hoda po laticama,,

Iako kažu da se trnjem dolazi do zvijezda..