...nije kasno....negdje oko 20,00 sati... sjedim za svojim radnim stolom ispred upaljenog kompjutera....a oči pune suza ,....(suze od sreće i olakšanja)...i tako zamagljena pogleda...ne znajući kome ću se zahvalit na daru s neba.....sjetim se popodnevne poruke: Ely, ne broje se novci, nego prijatelji" ...otipkam tipu SMS....da mu se zahvalim na pozitivnim mislima.... i on mi odgovori SMS-om punim smajlića.... i piše...."najrađe bi te nazvao, ali".....

...odjednom mi se na monitoru pojavi poruka: Novi SMS i neki dugi broj"...kliknem na tipku yes...umjesto No...i novi SMS pokrije stari....nepoznat broj, zamagljene oči...čtam nešto: "Nisam se mogao prije javit jer sam bio na rehabilitaciji...i onda puno mutnih slova...mogli bi na piće"...(u biti sam preletila preko SMS-a da vidim ime na kraju, al njega nije bilo :-))
...opet pritisnem Yes, umjesto No...i normalno...nikako da maknem tu poruku...i da je se rješim jednostavno otipkam: OK...send...i vratim se prvoj poruci da vidim zašto me ne može nazvat.... jedva nekako dođem na taj dio...kad preko cijelog ekrana poziv nekog broja.... onako plačljiva...opet neki čudni broj...opet umjesto No pritisnem Yes...kad glas s druge strane:

- ma baš mi je drago da si mi se javila
- izvini, ko je? - pitam polako, nezainteresirano, gutajući suze
- kako ko? Pa Vlado!
- aha....duboko udišem da se koncentriram na razgovor...i sve vrtim po glavi...."Ma koji sad vražji Vlado???"
- kako si mi!
- evo ne loše
- mogli bi sutra na kavicu?...al ti sigurno radiš
- aha do 15
- a onda popodne negdje...
- oko 17
- super, da li to znači da te mogu nazvat u 17 sati....bla bla bla....
....ma daj skini mi se s mobitela - mislim se....još uvijek gutam suze....a poruka nepročitana....
- bla bla bla, znaš u Vela Luci....
...Vela Luka....ajme....gradić moje mladosti promislim...i opet bi zaplakala od nježnog prisjećanja.....
- nego, reci mi mogu li doć po tebe motorom?
- molim? - riječ motor me naglo prenila - kakav motor? Na motor ni u ludilu! Izvini, al moram prekinit ovaj razgovor jer...
- ma nema problema, nazovem te sutra da se nađemo u 17
- ok...ok - kažem...samo da ga "skinem"
- ajde srećo, laku ti noć, pa se vidimo sutra

...ovo srećo me definitivno presjeklo....

....i sve bi ovo bilo u redu....da ujutro...na kolegiju...ja nisam rekla kolegici o nekakvom Vladi i nekakvom pozivu...i pitam je: Znam li ja kojeg Vladu?

...i rasplićući tako situaciju dođemo da jednog od 2 zaključka:
1. ja osobno poznam Vladu ali ga se ne mogu sjetit
2. neko je nazvao krivi broj mobitela i sa mnom dogovorio "rendes" umjesto s nekom drugom ženom

...i onda je počelo dopisivanje na mailu, provjera mojih SMS poruka od kolegice s posla, jer sam cila smušena i smantana....i famozni mail...

"Ely lako sto ides na spoj,nego ides na spoj na nevidjeno (bar s tvoje strane )
ajme hehehehe ocem sve detalje onog prvog trenutka kad se ugledate :PPP opis faca prve rijeci ma sveeeeeeeeeee !!! kad to napises saljem i kulen i :PPP"

...i dogovor sa kolegicom da me zove u 17,30 da mogu otić sa te kavice....kao hitni slučaj je...itd itd.... tražila se i slika motora....i dođem ja doma...oko 16 sati sam stala razmišljat kako da zaobiđem tu kavu, kad u 17,10 dođe SMS: "Oprosti mora san hitno na Lastovo zbog posla, vraćam se za 20 dana"

...u 17,49 zove kolegica na mobitel ...i kaže:
- kvraguc! Ja nisam spavala da saznam kojeg to Vladu čekamo....
- koji je da je, kreten je ako misli da ću ja čekat satima da se javi
- ma da znaš koji je ne bi bilo zabavno :-))