Anđeli su se trudili da probude taj mali plamičak što je tinjao u svakom srcu ,svakog čovjeka,i da on preraste u pravi plamen koji će im ozariti dušu,plamen ljubavi,kako bi strah ustuknuo....kako bi i sami sjali poput anđela,prepoznavajući nanovo svoju besmrtnu dušu,pronalazeći ponovno Boga u sebi samima..I mnoge su duše to i uspijevale,a kad je smrt pokucala,i njihovo tijelo bješe predano zemlji,i sami su se pretvarali u anđele i tad pohodili uspavane ljude,pomažući im da i oni progledaju...U tome su prednjačila prerano umrla djeca,njihove su male duše,sa puno žara ,uspješno obavljale svoju zadaću na zemlji.
Mjesec je darivao vile svojim srebrom ,a po danu sunce osvijetlilo svaku ispletenu nit,svaki pedalj te prekrasne tkanine..
D ok je praocean dremljivo sanjao svoj san,podno dvorca,vile su samo pratile njegove znakove..osjećale u sebi njegov šum ,koji im je govorio kako da spletu taj njegov beskrajni san u veličanstveno tkanje,koje će kad jednog dana bude gotovo podariti natrag njemu kojem jedino i pripada.I nisu ga znale imenovati,već su taj prekrasni praocean nazivali raznim imenima:Onaj koji zna....Onaj koji sniva....On koji je jedno...Dijete..i raznim sličnim imenima...Nisu znale ,ni kako su stgle u ovaj dvorac,ni otkuda ,ni kada..a kamoli kad će njihova zadaća biti gotova,To je ocean ljubomorno čuvao u svojim dubinama,a one skromne i pune ljubavi, i iz velikog poštovanja nisu se ni usudile pitati...
Svakog jutra,kad su vile raspletale i češljale svoje duge kose,pokoji se anđeo umoran vraćao,i pričao im je o svijetu ljudi.kao i o tome koliko se trudio oko svakog čovjeka ponaosob.Vile su mnogo puta čule tužne priče,koje su se sve češće ponavljale ,jer ljudi slobodni da biraju ,između dobra i zla,mnogo su češće izabirali zlo,umjesto dobra,strah umjesto ljubavi,i ono malo kandilo u njihovim srcima jedva da je još gorjelo..Ali su im vile i anđeli sve opraštali,znajući kolika je nesavršenost njihovih bića,i kolIko je jak zaborav u njima, koji im je poput sive magle zastro oči ,te su se veoma teško prisjećali prvobitnog raja....