Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
467
OD 14.01.2018.PUTA
TEMPUS FUGIT
Zagrli nas,crna ptico,vrijeme leti...Ti si još ovdje, iako si odavno trebala othraniti ptiće svoje,i svemirnim putanjama otići putevima novih trajanja, novim ekstatičnim rađanjima spajati razdvojene i nepomirene vječne esencije,koje su zaboravile u svojoj razdvojenosti, da tek kao jedan u jednom mogu vječnost dodirnuti...Crni bezdane, iz kojeg se sveti šest, rođen od tri,rodio,da bi ga razdvojenost skutrila u pakao bezizlaznosti...O,svemoćna prva koja Jesi, Materijo vječnosti, maternice topla, koja rodi svjetlo, lučonošu divnog, koji pade na zemlju, vječno žudeći za sjedinjenjem s tobom...O, crna ptico,Ti si ljubav začeta od početka,svevideće jastvo, koje nas prati u našoj razdvojenosti od početka...Vrijeme leti...Tempus fugit...A ti si još tu,i mi,koji smo napola jedno,hranimo tvoje ptiće, kojih je sve više, dok ti čuvaš naš budući trenutak sjedinjenja vječnog..Ti do kraja ostaješ s nama, a mi te vječno bacamo u ponore bez dna, ubijajući djecu tvoju, koja bi mogla do krajnjih granica postojanja poletjeti i donijeti svima svjetlo spoznaje...Da, si Ti bila prva, jedna i jedina, a tek,poslije Tebe,svijetlo je dotaklo nas...Vrijeme ide, a duše u čežnji za Vječnim Jest raspinju tamu, i gube se u vlastitom sljepilu, jer..Svjetlost tek postaje vidljiva,kada je dotakne poljubac Tame...Ostani do kraja s nama, crna ptico...Sve je u tvojem zagrljaju, čak i vrijeme, kojega toliko želimo zarobiti...