Znam da je konačno došlo vrijeme, da prestane boljeti..Da konačno razbijem kristalnu vazu u kojoj je zatočena tvoja duša, još uvijek otvorena, još uvijek sa jednom otvorenom stranicom, na koju se pišu slova.. Ona slova, koja su tako ponekad tvrda, koja se urezuju u stijene srca, kao  dlijeto u meko tkivo mlade kore drveta.. I znam da je sve što je izrečeno dvostruko teže nego što jest, jer je napisano rukom, koja je do nedavno milovala, bila ljekovita, a sada udara, bez milosti udara, i ne prestaje..

Nije ta ruka izgubila svoju nježnost..

Srce i dalje želi liječiti, ali zna, da ponekad mora prihvatiti mogućnost da bude proglašeno okrutnikom, najvećim neprijateljem.. Koliko god se činilo tako, sve je potrebno, što se događa i što se dogodilo..

Odraz u ogledalu više ne upućuje svaki dan jedne te iste riječi..Odraz upućuje poziv u dubine sebe, u ono vlastito neprohodno mjesto, koje zaobilazimo..

Da, ponekad smo okrutni, tašti, oholi, ponekad sve to guramo negdje duboko, pa igramo neke druge uloge..

Ali tko smo mi?

Mi smo ono što dozvoljavamo sebi da budemo, pa ako je to rijeka baš tih nesavršenosti, i mi zaplovimo njenom strujom, neumitno ćemo se smočiti, i možda i potonuti..

Ali mi nismo to..

Mi čak nismo ni ranjivi, ni tužni, ni usamljeni, neshvaćeni, ništa nismo, jer je sve izvan našeg netaknutog zlatnog središta naše duše, u kojem ćemo se pronaći, kada shvatimo, da nas ništa niže od toga ne može zarobiti..

Niti ljutnja, niti bijes, niti bol..Ništa..baš ništa...

Zaista, došlo je vrijeme da prestane bol.. I riječi koje se urezuju u srce, poput dlijeta, u meko tkivo drveta..

Ocean je pred tobom..

Ja idem dalje..zaista idem dalje..

Moje želje će se jednom rastočiti u modrini i susresti neke drugačije nas, potpuno drugačije..

Konačno će postati beskonačno..

Sve je ovo tek dio sna, kojeg zaboravljamo, dok ulazimo u vrijeme bez početka i kraja..

Neka bude tako..

 

Ovaj divan animirani video, pokazuje sve nas, našu želju da ostanemo svjetlo, da ga nekako prenesemo drugima, makar se pojavili samo na trenutak, poput onih divnih zvijezda padalica u ljetnoj noći..

Namaste.. neka bude konačno mir..i svjetlo..