Rođen sam u svjetlosnim dubinama Svemira.Da, ja sam Kristalni štap, i znam da ne možete vjerovati kako vam se jedan predmet kojega doživljavate neživim,upravo obratio putem riječi.
Ali tako je, vjerujte, sve ikada stvoreno u sebi nosi dah i otisak našeg Stvoritelja tj.Stvoriteljice. Eonima sam putovao kao nevidljiva čestica, i od samog trenutka buđenja svjesnosti znao sam da će mi planeta Zemlja postati dom. Ta čudesna, prelijepa planeta.Bio sam raspršen u njezinim dubinama.U nijemosti stijena čekao sam strpljivo milione godina, u podmorju sam odabrao malenu školjku bisernicu i rastao, i čekao,rastao, čekao…
I kada se sve u Svemiru posložilo, a oduvijek je tako, sve moje razasute čestice, privučene magnetnom snagom stvaralaštva, sakupljene su, neke kao vrijedno biserje, druge kao kristalno grumenje, i onako neobrađene, nevidljivim nitima putovale su do odredišta.Malenog hrama i njegovog oltara.
Oooh, koje li božanske energije u našem prepoznavanju.Svaka čestica je znala svrhu svojeg postojanja, svrhu samoga putovanja i prepoznavanja zajedničkog cilja.Da, onako sljubljene, ponuđene Bogu/Boginji, na svetome oltaru,upijali smo energiju molitve, energiju zahvalnosti koju su ljudska bića svakoga dana nudila nesebično.I čekali smo, strpljivo smo čekali…
Onoga trenutka kada je njegova duša kročila u hram, zasjali smo zvjezdanim sjajem, kao podsjetnikom što mu je činiti s nama.I on, Adi, je prepoznao taj sjaj.Kako da vam opišemo naš svjetlosni zagrljaj, kada je on neopisiv, neizreciv, neopjevan.Kao rađanje jednog novog svijeta.Njegov dodir pokrenuo je svu našu prikupljenu energiju, i iz svijeta ideja, pretočio nas je u Kristalni štap.
I sada Vi razgovarate sa mnom, i još ne vjerujete kako jedan predmet ima svu životnu silu u svojoj nutrini.
Udahnuo ju je On. Udahnula ju je Ona.
Razumijete?U svemu postojećemu prisutan je muško/ženski princip.I ja ga posjedujem.
Kada me Adi oblikovao, nisam jaukao.Svaki udarac čekićem, budio je novu energiju u meni.Svaki dodir dlijetom, njegovao je tu energiju, darivajući mi novu ljepotu.Gdje sam bio grub na dodir, postao sam gladak, gdje je prst zapinjao, sada je klizio.I kada su sve čestice bile na svome novome mjestu,učinio je ono što me uistinu probudilo.
Ponudio me Njemu/Njoj, čistoj Ljubavi.I ponovno me ispunio svjetlosni zagrljaj.
Aaaaah, neka ovaj uzdah bude sve što mogu riječima iskazati, jer, u stvari, nisam stvoren za priču, nego za iscjeljivanje dodirom i svjetlosnim nitima.U meni su pretočena oba principa, i muški i ženski. I u vama su. Ne vjerujete? Crno – bijelo, svjetlo –tama, toplo –hladno,Jin Jang, drugim riječima - Ravnoteža.
Moje poslanje je darivati Ravnotežu, ondje gdje je poremećena.A vaše poslanje? Jeste li ikada razmišljali o tome,što je Vaše poslanje? Jeste? Niste???
Oko sedamdeset godina sam upijao zahvalnost i ljubav ljudskih bića.Mirovao sam položen na oltaru, već sam lagano tonuo u uljuljkanu uspavanost, kad me kao u snu dozvao nježan glas.Tamjana - kvrcnula me nevidljivim energetskim dodirom i ja sam se aktivirao.
Evo, upravo ulaze u hram dva svećenika i pričaju o meni. Sve čujem, sve osjetim, čak mogu reći i da posjedujem određenu vidovitost. Vi još uvijek ne vjerujete? Ništa zato.Evo , darovat ću Vam par podataka, za koje znam da će se uskoro dogoditi.
Doputovati ću do vaše zemlje, točnije, do Jadranskog mora, gdje ću se lijepo ugnijezditi kod jednog neobičnog Iscjelitelja.Biti će kod njega još sličnih Kristalnih štapova, ali mene će pokloniti - njoj …
Nastavlja se…..
irida
bglavac
