Marta ga je naučila svirati harfu. Želio je to zbog one melodije koja se javljala kod hrasta. Jednog dana dok je svirao začuli su se zvuci sa druge strane. Malo je slušao pa nastavio sviranje. Ista melodija, usklađena sa obje strane. Potom tišina. Dugo je sjedio naslonjen na tajanstveni stari hrast dok nije zaspao.

Dvorište je bilo obasjano mjesečinom. Osjetio je kako ga netko poljubio. Trgne se , uhvati nekog za ruku. Kraj njega stajala je djevojka.  Radoznalo je gledao u nju baš kao i mjesec koji je još jače zasjao.

-         Tko si ti ... Luna, ne ti nisi Luna

-         Hahahahaa ... samo na nju misliš? Ja sam Zana.  Dolazim sa druge strane i nosim ti pozdrave od Lune. Ona ne može doći, zato sam došla ja .Voli te i misli na tebe isto kao i ti na nju. ...

Bio je zbunjen i zapanjen. Nešto njenom ljepotom nešto riječima koje mu je rekla. Ona se ljupko smješila i čekala da vidi što će on. Pošto je šutio i zurio u nju uhvati ga za ruku i nastavi.

-         Vidim da si zbunjen ... Po dolasku tamo Lunu su prihvatili dobri ljudi koji su znali za postojanje prolaza. Izrasla je u prekresnu mladu damu. Od nedavno ima svoju obitelj. To je razlog zbog kojeg sam došla je a ne ona. Najme, nedavno su naši mudraci proračunali vrijeme kad se prolaz otvara.  I eto me tu!

-         Ona zna da si joj brat, ustvari zna skoro sve što se ovdje sa vama dešavalo. Da to shvatiš i naučiš treba ti vremena. Eto bit ću ti učitelj. Kao što si ti ovdje osigurao da tamo ne može slučajni prolaznik tako je tamo  tvoja sestra čuvarica prolaza. Danas ste zajedno svirali, jel tako?

-          Marta me uvjerila da to ona svira.

-         Ne brini, doći će vrijeme kad će prolaz ostati otvoren pa će se moći prolaziti bez problema. Do tada ti si čuvar prolaza, A ja, hm, ako ne želiš da ostanem tu sa tobom otići ću, negdje ću se skrasiti kao i Lunin djed.

-         Ne, ne zašto bi otišla, oprosti zbunjen sam. Dođi, čime te mogu poslužiti.

-         Pošto je kasno otspavala bih. Imamo vremana za razgovore.

............

U vremenu što je bilo pred njima razvila se ljubav. Učili su jedo od drugog o svojim svjetovima. Oni i njihovi potomci ostali su čuvari prolaza do dana kad će on ostati otvoren. Tada će se neometano moći prolaziti iz dimenzije u dimenziju.

 

Kraj