Sjeli su u dvorište okruženo prekrasnim cvijećem. Marta je nastavila svoju priču.

-         Gledala sam svaki dan kako uživate u igri.Tako sam i toga dana bila u blizini, na rubu šume berući bilje. Pustila sam vas da se igrate na tom mjestu jer sam vidjela da tamo uživate.

Zastala je...

-         Često sam se pitala jesam li izazivala sudbinu? Reci mi što si čuo o tom mjestu.

-         Znam da su ga svi izbjegavali. Moj otac nije bio oduševljen što zalazim tamo. Nakon onog dana više nisam smio ići, a vuklo me. Mučilo me što ako se vratila, bit će sama u šumi, bojat će se.

Pričalo se kako se tu nalaze vrata pakla i da sam vrag izlazi , hvata ljude i odvodi ih. Ti si nam pričala da to nije istina . Vjerovao sam tebi. I onda kad je Luna otišla kroz taj prolaz vjerovao sam tebi.

Zavladala je tišina. Kad se sabrao nastavio je.

-          Trčao sam, dozivao da se vrati, ali ona se nije obazirala. Jednostavno je otišla, prolaz se zatvorio. Ti si dotrčala i jecajući se bacila na tlo. Bio sam u šoku. Nakon tko zna koliko vremena uzela si me u naručje i odnjela ocu. Dugo sam bio u bunilu. Donosila si mi ljekove. Kad sam se oporavio došla si se oprostiti. Ah ..  tada to nisam znao.  Nakon toga više te nitko nije vidio. Nestala si kao i Luna. Pričalo se kako vas je vrag obje odnio,a ja sam imao sreću što nije i mene.

-         Znam, ljudi uvijek izmišljaju glupost.

-         Gdje si bila Marta?

-         Tu u šumi. Danima sam čekala neće li se prolaz otvoriti, ili će se ona vratiti ili ću za njom. Nije, do dan danas. Barem ne u vrijeme kad sam je tamo boravila. I ti si često zalazio tamo nakon povratka sa školovanja. Pazila sam da me ne otkriješ, eto do jučer. Tvoj otac je znao gdje sam. Pomagao mi u mojoj nevolji koliko sam dozvolila. Nisam željela da ima obavezu spram mene.

-         Marta mislim da ti znaš nešto više o tom prolazu i onim zvukovima harfe.

-         Onu melodiju često sam joj svirala. Pretpostavljam da to ona svira.

-         A prolaz?

Ušutjela je. Digla se sa stolice i prošetala dvorištem. Znao je da nešto zna, dvoumi se dali reći ili ne. Vratila se i sjela.

-         Rekla sam ti sve, nema razloga da ti i ovo ne ispričam. Nije to nikakav vražji prolaz kako pričaju. Nema vraga, ima samo zlih ljudi. To je prolaz u drugu dimenziju, samo ljudi to ne shvačaju.

-         Ne shvačam ni ja objasni mi.

-         Moram se vratiti unatrag. Rano sam ostala bez oca pa sam uvijek zahtjevala od majke  da priča o njemu.Tek kad sam odrasla ispričala mi je sve o ocu i prolazu. On je došao s one strane. Tamo žive ljudi isto kao i mi samo više vole i cjene svoje bližnje. Ponekad se prolaz otvori, nije znao kako i kada. Pričalo se  da je uvjek bilo ljudi koji su stigli odavde, kao i on od tamo. Možeš si zamisliti što bi bilo da se saznalo od kud je stigao. Ovako su majku i mene nazivali vješticama.

-         Da Marta razumijem, ispalo bi da je vrag. Čudni su ljudi i njihovo praznovjerje.