Danas je moderno biti slobodan.. Onako..ful slobodan..

Kao, došli smo do nivoa, kad o svemu možemo sa svima raspravljati.

Malo sutra..

Pokušajmo objasniti zašto je možda Hitler morao učiniti to što je morao, naišli bi na ogromno jato ptica-graktalica, koje kažu da im krila služe za let, a zapravo su podrezana od rođenja.

O tome je tabu čak i pričati..

Kad bi se spomenuo jedan kanaliziran spis, u kojem jedna produhovljena duša-majstor, govori o razlozima zla na ovom svijetu, reklo bi se- sve se događa u svrhu ravnoteže.

Netko mora biti i zločest..Jako, jako zločest..Da bi drugi, vidjevši tu razinu zločestoće, odlučili da se to nikad više ne ponavlja.

Ali se ponavlja..

Više nije stvar ni ravnoteže, nego uporno odbijanje prihvaćanja istine.

Sve se održava čvrstim, da bude jako i čvrsto u ustima, i ne rastače se pri pokušaju otvaranja usta.

Tabui al dente..

Seks unutar posvećenih zidova..

usudimo se priznati da je cijeli sitem religije i kroz nju famoznog celibata, zapravo čista, nametnuta glupost,  sve u svrhu da se ljude drži na okupu i nauči ih se pravom vođenju ljubavi, naravno, bez zadovoljstva, samo u cilju produžetka vrste.. jer, što god je više pokrštenih duša, više će biti plodnog tla za crpiti i iscrpiti sve što se može..

Ljubav se ograničava i usmjerava na jedan kolosijek, i, ne daj bože da se skrene sa puta..

Bog je postao glavni kreator i kuhar tabua..Naravno, opet..al dente.

Poprimio je sve karakteristike (ne) savršenog čovjeka, i izgubio se u moru zatvorenih usta, koji žvaču čvrsto skuhana jela..

Brakovi su strogo institucionalizirani i određeni. Kao, može se i bez papira, ali, papir ipak donosi sigurnost.. I korist..

Jer, dvoje ljudi koji se istinski vole, ne znaju to bez čudnih nekih zakona i odredaba.

Ako nisu ljudski, opet su bogo-ljudski..

Pričajmo o zavjerama, istospolnim brakovima, usvajanju djece u tim istim vezama, pogledat će vas Orwellovim pogledom, i reći da su to teme koje nisu još za široki dijapazon ljudi..

I gdje smo mi to, u našoj kvazi-slobodi?

Tko može izaći na ulicu bez odjeće, protrčati, ili ući u tramvaj, nag kao od majke rođen, a da ga ne privedu u postaju, jer, cijeli mentalni sklop urbane sredine je filovan tabuima..

Kad se gledaju plemena u Amazoni ili oceaniji, uviđamo da su svi oni neopterećeni zakonima, čak oslobođeni Božjeg zakona, jer ga ne vide ograničenog na jedno biće ili jedan prostor..

Za njih je kreator svuda, a najviše u njihovoj radosti spontanog i jednostavnog života..

A baš tim ljudima, polako se oduzima i ta, laka i jednostavna hrana, koja im je nadohvat, bez kuhanja i filozofiranja.

Pokrštava ih se, urbanizira polako, ne bi li osjetili, da je sloboda u prihvaćanju ponuđenih zakona i ponuđenog Boga..

Orwell nije uzalud napisao svoju 1984.. 

Čini se kao da idemo ka slobodi, a istinski trag slobode, daleko se zagubio u džungli nametnutog ćudoređa..