Meni je posebno drag mjesec decembar s njegovom posebnom duhovnom snagom. Ja ljubim ljupko svijetlo koje se Kristovim rođenjem DARUJE svijetu i koje decembru daje njegovu dubinu.

Mala priča na ovu temu: bila jedna djevojčica veoma osamljena. Ona nije imala nikoga za koga bi osjećala da je voli. Nije osjećala nikakvu toplinu niti je posjedovala nekakvu igračku s kojom bi mogla kratiti vrijeme. Zato je otišla na snijeg i sagradila sebi Snješka. S njim je razgovarala o svim nevoljama. Grlila ga je, a njezine suze tekle su niz njegov hladan obraz. Taj Snješko je postao djevojčici sve. No, sunce se svakog dana uzdizalo sve više, i djevojčica je znala da će se njezin Snješko otopiti. Ona ga je zbog toga voljela sve više. Bila je uvjerena da njezina ljubav može sve spriječiti. Odlučila je da svog Snješka obaspe svom ljubavlju za koju je bila sposobna. Radila je to danima. A sunce se uzdizalo sve više. Snješko je iznenada bio ispunjen velikim svijetlom. U jednom trenutku se otopio, a djevojčica se našla licem u lice s mladim čovjekom. Ona je izgubila svog Snješka.

Dogodilo se upravo ono što je uz pomoć sve svoje ljubavi željela spriječiti. A usprkos tome bila je puna sreće. U priči bi se reklo da je našla svog princa.

Nasuprot tome, u životu to znači da joj je njezina ljubav darovala Nebo na Zemlji i da je njezina predanost bila nagrađena savršenstvom“. “Svakome od nas fal nešto, a nekima netko. Čuda su zaista moguća. I svakome ono njegovo.“