Još jedan je Božić pred vratima……

Hoće li nam biti sretan i blagoslovljen isključivo ovisi o nama.

O tome što i koga očekujemo .

Ako smo cijele godine bili daleko od naših najmilijih, mislima, riječju i djelom, ne očekujmo tada da će svi doći ispunjeni radošću i mirom. Za nekim će stolovima biti usiljenih situacija i neutralnih razgovora o vremenu, zdravlju i slićno….To je skup onih duša koje svojim zadnjim trzajima pokušavaju održati ono što je odavno već neodrživo …gdje su niti davno već prekinute.

Ne zaboravite : koliko dajemo toliko će nam se i vratiti. Malo je onih nesebičnih u davanju i velikih u opraštanju…..

Nije važno je li trpeza bogata, već bogatstvo koje leži u nama samima. To je najljepši poklon kojeg možemo darivati drugima.Materijalne stvari su prolazne. Doduše rado se ih sjećamo…no,  ako se osvrnemo unazad , čega se najrađe i s osmjehom na licu prisjećamo ? Toplog  pogleda i riječi pune ljubavi. Zapitajmo se dakle što osjećamo, koliko smo se spremni otvoriti, darivati sebe.

Mnogima su upravo ti dani oni najteži. Najrađe bi nestali, sakrili se u mišju rupu, sami…da nikoga ne vide i ne čuju.

Bit će i onih koji su silom prilika sami..Bacit će pogled na prazno mjesto za stolom, a suze će poteći niz lice.Možda će u svojoj samoći čuti razgovor i smijeh susjeda kat niže ili pak onih preko puta.Zavjesa na prozoru zanjihat će se, a duboki uzdah izaći iz dubine duše….

Ako je netko od vas jedan od tih usamljenih duša, znajte, niste sami u svojoj samoći…….Bezbroj je takvih u bolnicama, staračkim domovima, na ulici…naprosto svugdje…..Njih ne dodiruje svijetlost svijeća i okićeni grad pun ljudi….Naprotiv, to ih guši….Za njih najviše brinem…..i nadam se da će netko pokucati na na njihova vrata i raširenih ruku čvrsto stisnuti k sebi.To će im biti mala utjeha i jedan kratki, ali vrijedan trenutak svjetlosti …

Živimo u vrijeme napetosti i stresa, u vječitoj žurbi, neosvrčući se naokolo..Pokraj nas prolaze lica ljudi s brigom , tugom u očima, a mi naprosto nemamo vremena barem na trenutak stati i popričati , saslušati. Naše breme ono je najveće i ne želimo se još opterečivati onim tuđima….Godišnja doba smjenjuju se , a da nismo primjetili ljepotu prirode, promjenu oko sebe i na ljudima….

Jesmo li uopće živjeli, osjetili čar života u onim malim stvarima ?

Na ovom smo svijetu samo prolaznici…dok jedni odlaze , drugi dolaze…..To je neprestani ciklus u kojem smo često puta sami usprkos našem okruženju. Netko je rekao da je smisao života  u samom življenju……ja bih još dodala ….u onom što iza sebe ostavljamo….vidljivi trag stopala..našeg postojanja....Trag koji će druge slijediti u vrijeme njihovih lutanja…jedna nit koja će ih voditi da ne zalutaju….

Neka nam ovaj Blagdan bude obilježen tragovima darivanja iz dubine srca i duše….  To su oni najvidljiviji…..

Dragi Magicusi, sretan Vam i blagoslovljen Božić !