Teško je ponekad prepustiti se čistoj vibraciji radosti, i zaplesati, za sebe, onako iznutra, kad su svi oko tebe samrtno ozbiljni i nitko se ne želi igrati, jer je život toliko ozbiljna i odgovorna stvar, da nema vremena za predah..

Zamislite da je kreator takvo smrtno ozbiljno biće, koje sve gleda kroz prizmu golog rada, bez imalo vremena za predah..

Ah, taj pred-ah..

A sad zamislite kreatora koji se vječno smije, i koji je uvijek okružen beskrajnom energijom radosti..

Mi smo od Njega iznjedreni, da jednom stvorimo novi planet, oblikujemo ga životom i napunimo radošću..

Stalno zaboravljamo da smo stvoreni da ostanemo bogovi, jer to i jesmo, a ne da se rastačemo u golemom zdencu nametnute krute ozbiljnosti, straha i tuge..

Tu i tamo, s vremena na vrijeme, treba satkati čvrstu mrežu nade, i njom loviti predivne leptire sretnih trenutaka, koje puštamo da nam pobjegnu, umjesto da ih sakupljamo..

I zagrliti dijete, koje nam pokloni osmijeh, ne pitajući nas tko smo..

"Život je ozbiljan samo ako niste povezani

s vječnom radošću.

Mnogo ozbiljnosti ne služi ničem.

Treba se smijati i igrati,

svako na svoj način.

Dječja svojstva su Božja svojstva

u svojoj spontanosti i radosti.

čak i budalaštine, zabava,

ples, ljubav, predanje,

napuštanje, lakoća,

samo su dio rasta, 

pulsirajućeg ljudskog bića

koje je blagoslov vašeg svijeta.

Bog nije stvorio bol i patnju,

stvorio ih je otpor.

Božja volja je osvijetliti svijet

mirom, radošću, zdravljem i obiljem.

I svjesnošću da je ovo prolazna stanica-

("Emanuel- duhovne poruke"-Pat Rodegast/Judith Stanton)