50. SVETA ULICA

 

        Bila jedna ulica, čudna od ugla do ugla.

Kad je negdje drugdje kišilo, njezin je pločnik bio mokar.

        Kad je negdje drugdje bila oluja, u njoj je grmilo i sijevalo.

        Kad se negdje drugdje treslo, krovovi  su joj ostajali bez crijepa.

 

        Uđeš u nju iz sunčane ulice, i odjednom, treba ti kišobran.

        Uđeš u nju iz mirne i zdrave ulice, kad odjednom, spopadnu te tegobe i grčevi.

 

        Oni koji su u njoj stanovali, govorili su o svojoj lošoj sreći, i gledali su se što prije odseliti.

        “Naša ulica privlači nevolju”, pričali  su jedni drugima. “Naša je ulica magnet za mrke sile. Na našoj je ulici crna kletva”. 

 

        Samo je jedan stari stanovnik znao da je povlastica stanovati u takvoj ulici. Jer ulica nije ništa drugo radila nego ono što se preporučivalo u crkvama: preuzimala je na sebe tuđe rane. Bila je naprosto suosjećajna.

Kad je Gospod raspoređivao sudbine i dužnosti, ulica se nije otimala za sunce. Ali se prijavila za ono za što se nitko nije prijavio: da podijeli nevolju dalekih drugih.

 

 

Kad sretneš nekoga koga svi zaobilaze, pogledaj dobro nema li aureolu.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 6. (još neobjavljeno)