Preci. Možemo li osjetiti prema njima bilo što , osim dubokog, iskonskog poštovanja i naklonosti. Podigli su nas, golim rukama, borili se za nas, patili s nama. Samo, i jedino iz ljubavi. Možete li zamisliti koliku snagu imaju sve njihove borbe kada bi se sakupile u jedno, kolika bi količina snažne ljubavi to bila kada bi se smjestila u samo jedan minut ovozemaljskog vremena. Bismo li je mogli uopće izdržati, u svoj svoj silini, a da se pred njome ne poklonimo.  Usudim se reći, sa strahopoštovanjem.

Ako postoji mjesto koje se zove Ljubav, i iz kojeg smo svi mi potekli, i kamo svi mi odlazimo, onda je moj Nono na tom mjestu. Jer drugdje takva duša nije mogla otići, samo tamo. I nadam se da i tamo donosi radost, jer on je bio radost sama. On je volio.

A i drugi su voljeli njega.

Kako opisati njegovu bit i biće, ako ga gledaš dječjim očima. Onda, kada ti u hodniku, da ne vide roditelji, gurne u dlanove džeparac, koji je prethodno dobio za boće koje je obožavao. Onda kada ti za rodjendan kupi haljinu, koja se njemu svidjela , jer voli svoju unuku. Onda, kada te brani od napada roditelja, i kada te tješi kriomice, da ti pruži nadu i utjehu. Suze naviru same, od tolike bezgranične ljubavi , bezuvjetne, neiscrpne..

Kako je moguće da postoji osoba koja ne traži nikad za sebe ništa, nema potreba, a uvijek ima nešto za dati, i to bez očekivanja.

S odrastanjem, moje je divljenje njemu samo raslo i mijenjalo oblik. Nije trebao ništa za sebe. Sve što je imao, nama je davao. Našoj se sreći veselio. Našu patnju je vidao.

I šalio se, uvijek se šalio. I mudrovao. Kratko, jasno i efektno. I pjevao. Volio muziku, svirao usnu harmoniku, bio u crkvenom zboru. I obožavao cvijeće ,i njegovao ptice, žudio za prirodom, i kanarincima koje je imao, i u čijem je pjevu uživao.

Ima li ljepšeg poklona od ovog koji mi je dao dovijeka, da me prati i usmjerava, da živi kroz mene i da ga osjećam stalno kraj sebe. Čime sam ga ja zaslužila, da tako poseban bude baš Moj Nono.

Cijepljen od ljubomore, imun na zavist, ne poznaje zlo. Teško razumljiv od okoline, jer svijet i ljudi nisu lišeni tih i takvih iskrivljenih pogleda na život, i djelovanja iz negativnog kutka Pandorine kutije.

Radoholičar. Odan Bogu, veliki vjernik (u dobro) i bezganično, neiscrpno duhovit.  Vlasnik ( ili posjednik ) vragolastog, spontanog i pokretačkog duha. ;))

Volim ga, uvijek ću ga voljeti, i štovati samo više i sve mirnije, ljubavnije. Otišao je naglo, gotovo bez pozdrava, vjerujem da je otišao tamo gdje je još potrebniji.

I sada me čuva. Znam to jer mi pošalje znak da je ovdje, kad god mu se ukaže prilika. U svom stilu, naravno. Vragolasto i s humorom, ali samo za moju vlastitu dobrobit.

Volim ga, i hvala mu jer je bio tu za mene, i jer sam ga baš ja upoznala i imala priliku voljeti. Hvala jer mi je ostavio sreću, smješak u kutu usana, i utisnuo svojim životom i načinom na koji je život živio, u moj naivan i neiskusan , ono što je u življenu bitno.

"Živi u prirodi i budi s prirodom. Voli ljude i daj im, sve će ti se vratiti. Poštuj Boga, jer on je uvijek s nama. Vjeruj u dobro, jer ono uvijek pobjedi. Radi dokle god ti je Bog dao tu sreću, ali i uživaj u plodovima svoga rada, veseli se , pleši. I pjevaj, pjevaj uvijek kad ti je teško, jer tako ćeš otjerati zle misli, i njih će odjednom zamjeniti dobre. "

Nono, volim te i nadam se da ti to znaš i osjećaš, i da sam ti to pokazala, ako ti već nisam rekla onda kad sam mogla. 

 

O nono, nono, nono, dobri moj nono,

sve manje ljudi znam ča nalik su na te,

o nono, nono, nono dobri moj nono,

al sriće, o kojoj si priča, i ljubavi za te uvik znaj bit će u srcu moj