Rečeno je jednom:" Svaki čovjek i svaka žena..je zvijezda.."

Neka nam ovo jutro donese rastočenost do samog uzdrhtalog srca Kreatora,

koji nikad nije želio da nas stvori manjim od njega..

Jer, od praha zvjezdanog smo rođeni, da blistamo u nečijoj tami, i nismo samo zemlja, da se zemlji vratimo, i prekrijemo radost našeg plesa blatom i kišom..

Kada zaustavimo korak poletni, i uvjeravaju nas, da je čvrst korak jedini korak, pokažimo svima, da znamo zaplesati, plesom razigranog djeteta, koji je jednak plesu derviša..

Neka breme koje trebamo možda danas na leđima, bilo vlastito, ili nečije podijelimo, bude lako..Jer, punoga srca duše, svako breme postaje lako..

Neka naš pogled bude širok, jasan, dubok i nježan, poput vira rascvjetane ruže, da se u njemu smjesti nečija zebnja, nečija tuga, i strah od sudbine bez spoznaje da mi njom upravljamo, a ne ona nama..

Neka nas ponese malo razigranost bezbrižnosti, kap božanske ludosti, tek da sve što nas u bezvjerje ponese, nestane, odakle je i došlo..

Neka bijelo poljubi crno, i svaki dodir tame, zagrlimo tračkom svjetla, koje u svima postoji, dovoljno za svaku  stazu, na kojoj smo možda zalutali..

I neka bude tako..

Jer zaista, svaki čovjek i žena jest zvijezda..Ni manje, ni više...