''Suosjećanje je terapija – jer sve što je bolesno u čovjeku je usljed nedostatka ljubavi. Sve što je loše kod čovjeka je povezano sa ljubavlju. On nije bio sposoban da voli, ili nije bio sposoban da primi ljubav. On nije bio spreman da podijeli svoje biće. To je očaj. To stvara svakovrsne komplekse unutar njega.

Te unutarnje rane se mogu javiti na površini na mnoge načine: one mogu postati fiziološke bolesti, mogu postati i mentalne bolesti – ali duboko u sebi čovjek pati zbog nedostatka ljubavi. Isto kao što je hrana potrebna tijelu, ljubav je potrebna duši. Tijelo ne može opstati bez hrane, a duša ne može opstati bez ljubavi. Zapravo, bez ljubavi duša se ne može roditi – nema načina da opstane. Vi samo mislite da imate dušu; vi vjerujete da imate dušu usljed vašeg straha od smrti. Ali vi je ne možete upoznati sve dok ne volite. Samo u ljubavi čovjek stiče osjećaj da je nešto više od tijela, više od uma.

Zbog toga kažem da je samilost terapija. Što je samilost? Samilost je najčistiji oblik ljubavi. Seks je najniži oblik ljubavi, saosjećanje je najviši oblik ljubavi. U seksu je kontakt fizički; a u saosjećanju je kontakt duhovan. U ljubavi se samilost i seks miješaju, fizičko i duhovno je pomiješano. Ljubav je nasred puta između seksa i samilosti. Vi saosjećanje možete nazvati i molitva. Vi saosjećanje možete nazvati i meditacija. Najviši oblik energije je samilost. Riječ samilost je predivna: pola nje je strast – na neki način strast postaje toliko prefinjena da više nije nalik požudi. Ona postaje saosjećanje.

U seksu koristite druge, vi unižavate druge do sredstva, unižavate druge do stvari. Zbog toga u seksualnom odnosu osjećate krivicu. Ta krivica nema ništa sa religioznim učenjima; ta krivica je dublja od religioznog učenja. U seksualnom odnosu kao takvom, vi osjećate krivicu. Osjećate krivicu jer ljudsko biće dovodite do nivoa stvari, do sredstva koje se iskoristi i odbaci. Zbog toga u seksu osjećate neku vrstu ropstva; i vi ste tada uniženi do nivoa stvari. A kada ste stvar vaša sloboda iščezava jer vaša sloboda postoji samo kada ste osoba. Što ste više osobni, to ste više slobodni; što ste više stvar, to ste manje slobodni. Namještaj u vašoj sobi nije slobodan. Ako zaključate svoju sobu i u nju uđete nakon nekoliko godina, namještaj će biti na istom mjestu, na isti način postavljen; on neće sebe preurediti na drugi način. On nema slobodu. Ali ako ostavite čovjeka u sobi, vi nećete njega naći istog – čak ni sjutradan, čak ni sljedećeg trenutka. Ne možete ponovo naći istog čovjeka.

Stari Heraklit kaže: „Ne možete dva puta ugaziti u istu rijeku.“ Ne možete dva puta proći pored istog čovjeka. Nemoguće je sresti dva puta jednog istog čovjeka jer je čovjek rijeka, stalno teče. Nikada ne znate što će se dogoditi. Budućnost ostaje otvorena. Za stvari je budućnost zatvorena. Stijena će ostati stijena, treba da ostane stijena. Ona nema sposobnost da raste. Ona se ne može promijeniti, ne može evoluirati. Čovjek nikada ne ostaje isti. Može nazadovati, može napredovati; može poći u pakao ili u raj, ali nikada ne ostaje isti. On se kreće, na ovaj ili onaj način.

Kada imate seksualni odnos sa nekim, vi tu osobu unižavate kao stvar. A unižavajući nju, vi unižavate i sebe kao stvar jer je to obostrani kompromis na način: „Ja ti dopuštam da me uniziš na nivo stvari, ti meni dopuštaš da ja i tebe spustim na nivo stvar. Ja ti dopuštam da me koristiš, ti mi dopuštaš da ja koristim tebe. Mi iskorišćavamo jedno drugo. Oboje smo postali stvari.“

Zbog toga... pogledajte dvoje zaljubljenih kada se još nijesu zaručili. Romansa je i dalje živa, medeni mjesec još nije završen, i vi vidite dvije osobe koje pulsiraju životom, spremne da eksplodiraju – spremne da eksplodiraju u nepoznato. A potom vidite bračni par, supruga i suprugu, i vi ćete uočiti dvije mrtve stvari, dva groba, jedno pored drugoga koji pomažu jedno drugom da ostanu mrtvi, prisiljavajući jedno drugo da ostanu umrtvljeni. Postoji stalni sukob u braku. Niko ne želi da bude sveden na stvar!

Seks je najniži oblik te „X“ energije. Ako ste religiozni nazovite to „Bog“, a ako ste naučni nazovite to „X“. Ta energija „X“ može postati ljubav. Kada to postane ljubav, vi tada počinjete da poštujete drugu osobu. Da, ponekada koristite drugu osobu ali tada osjećate zahvalnost za to. Vi nikada ne kažete hvala nekoj stvari. Kada volite neku ženu i kada vodite ljubav sa njom, vi joj kažete hvala. Kada vodite ljubav sa suprugom, da li joj ikada kažete hvala? Ne, vi to imate zagarantovano. Da li vam vaša supruga ikada kaže hvala? Možda prije mnogo godina; vi se možete sjetiti kada ste nekada bili neodlučni, kada ste tek samo pokušavali, prosuđivali, iskušavali jedno drugo – možda. Ali kada ste se vjenčali, da li vam je ona ikada rekla hvala za nešto? Vi ste uradili mnogo toga za nju, ona je uradila mnoge stvari za vas, vi ste oboje živjeli jedno za drugo ali je zahvalnost iščezla. 

U ljubavi postoji zahvalnost, postoji duboka blagodarnost. Vi znate da druga osoba nije stvar. Vi znate da drugi posjeduje veličinu, osobnost, dušu, individualnost. U ljubavi potpuno dajete slobodu drugoj osobi. Naravno, vi dajete i vi uzimate; to je odnos davanja-uzimanja... ali sa poštovanjem. U seksu je odnos davanja-uzimanja bez poštovanja. U saosjećanju vi jednostavno dajete. U vašem umu nema ni pomisli da nešto dobijate zauzvrat; vi samo dijelite. Ne znači da vam ništa ne dolazi, miliostruko vam se vraća, ali to je samo uzgredno, to je samo prirodna posljedica. Nema nikakve žudnje za time. Ako u ljubavi nešto date, duboko u sebi očekujete da to treba da vam se vrati. Ako vam se to ne vrati osjećate negodovanje. Vi to ne morate reći, ali na hiljadu i jedan način može se zaključiti da gunđate, da osjećate da ste bili obmanuti. Izgleda da je ljubav suptilna pogodba.

U saosjećanju jednostavno samo dajete. U ljubavi ste zahvalni jer vam je neko nešto dao. U saosjećanju ste zahvalni jer je neko primio nešto od vas; vi ste zahvalni jer vas neko nije odbio. Vi ste došli sa energijom da dajete, došli ste sa mnogo cvijeća da date, a neko vas je prihvatio, bio je prijemčiv. Zato je saosjećanje najviši oblik ljubavi. Mnogo toga se vraća, milionstruko, ali nije stvar u tome, vi ne žudite za time. Ako to ne dođe, vi nećete negodovati zbog toga. Ako to dođe, vi ćete jednostavno biti iznenađeni! Ako to dođe, to je nevjerovatno. Ako, pak, to ne dođe, u tom nema problema – vi nikada nijeste nekom dali svoje srce u pogodbi. Vi ste to jednostavno rasipali jer ste ga imali. Imali ste ga previše tako da biste bili opterećeni da ga nijeste prosipali. Isto kao kada se rasipa oblak pun kiše. A kada se sljedeći put iz oblaka bude rasipala kiša pogledajte pažljivo, i uvijek ćete čuti, kada oblak bude sipao kišu, a zemlja je bude upijala, uvijek ćete čuti da oblak govori zemlji: „Hvala ti.“ Zemlja pomaže oblaku da se rastereti.

Kada cvijet procvjeta, on dijeli svoj miris vjetrovima. To je prirodno! To nije nagodba, to nije biznis; to je jednostavno samo prirodno! Cvijet je prepun mirisa – što da radi? Ako bi cvijet u sebi zadržao taj miris tada bi se cvijet osjećao veoma, veoma napeto, u dubokoj agoniji. Najdublja tuga u životu je kada se ne možete ispoljiti, kada ne možete opštiti, kada ne možete dijeliti. Najsiromašniji čovjek je onaj koji nema što da podijeli, ili koji ima nešto da podijeli ali je izgubio moć i umijeće kako da to podijeli; tada je čovjek siromašan.

Seksualni čovjek je veoma siromašan. Ljubavni čovjek je bogatiji. Saosjećajni čovjek je najbogatiji; on je na vrhu svijeta. On nema ograničenja, on nema granica. On jednostavno daje i odlazi svojim putem. On čak i ne čeka da mu kažete hvala. On dijeli svoju energiju sa ogromnom ljubavlju. To ja nazivam terapija.

Buda je obično govorio svojim učenicima: „Poslije svake meditacije budite milostivi, istog trenutka, jer kada meditirate ljubav raste, srce postaje ispunjeno. Nakon svake meditacije osjetite samilost prema čitavom svijetu tako da možete da podijelite svoju ljubav i oslobodite energiju u atmosferu, a tu energiju mogu koristiti drugi.“

Ja želim da vam kažem i ovo: „Nakon svake meditacije, kada slavite, imajte milosrđa. Samo osjetite da vaša energija treba da ode i pomogne ljudima na bilo koji način. Samo je oslobodite! Vi ćete biti rasterećeni, osjećaćete se veoma opušteno, veoma smireno i stišano, a vibracije koje budete oslobađali će pomoći mnogima. I neka vaše meditacije uvijek budu saosjećajne.“ A saosjećanje je bezuslovno. Vi ne možete imati samilosti samo za one koji su prijateljski prema vama, za one koji su vam bliski. Samilost je sve-prisutna... krajnje sve-prisutna. Zato ako ne možete osjećati samilost prema vašim susjedima onda sasvim zaboravite na meditaciju - ona nema ništa sa nekim posebno. Ona ima sa vašim unutrašnjim stanjem. Zato budite bezuslovno saosjećajni, neusmjereni na nikog posebno. Tada ćete postati iscjeljujuća snaga u ovom svijetu očaja.''

Osho

A Sudden Clash of Thunder