STRAŠNO MJESTO

 

“Koliko smo puta već bili ovdje”? upita netko nekoga, držeći ga za ruku, ne razabirući drži li za ruku sestru, ženu, ili majku, ili, ah, svejedno.

“Toliko puta da to boli i užasava mi dušu”, odgovorio je taj netko, držan za ruku rukom brata, sina, muža... ah, svejedno.

A to grozovito mjesto guste tame... mjesto bezbrojnoga povratka... zna li itko gdje se ono nalazi, zna li itko ime toga mjesta, i odakle mu moć privlačivosti?

Kad netko od tolikih nekih otpusti grč u ruci, i odvoji ruku od ruke muža, sestre, majke, prijatelja, i ostane sa svojom rukom u tamnu zraku, sam, tamo to strašno mjesto nije, niti mu moć tamo doseže, niti mu ime tamo dopire.

Jer to je mjesto život naveza na sve druge i sve drugo, samo ne na sebe. To mjesto živi od vezanosti roba za gospodara. A gospodar  ne zna ništa bolje od njega, roba - ne zna se odvezati od roba, koji od njega, gospodara, očekuje slobodu.

 

 

Kakav smo drugi pakao mogli izmisliti, osim toga mjesta?

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 9. (još neobjavljeno)