ponekad pomislim.... ah, bilo bi lijepo da imam nekog.... tu, u mom selu. nedaleko. da ga nazovem ili napišem kratko, neka navrati.... u trenucima kad mogu razgovarati....
i onda se sjetim koliko je malo takvih dana kada nakon svega što me kroz njih prati uopće imam potrebu da išta više kažem.... nakon svih ljudi i svih priča koje me potroše toliko da mi se samo šuti.... do slijedećeg jutra....
ponekad pomislim.... ah, bilo bi dobro da imam nekog.... tu, u blizini. da podijelim s nekim radost i dobro raspoloženje.... i onda se sjetim da ipak ima takvih dragih ljudi u mom selu.... dosta da prošetam, znam.... uvijek ću nekoga sresti.... a često i oni mene zovu....
ponekad potonem u suze i tugu.... tada volim biti sama. ne zato jer znam da me nitko od njih ne može utješiti. ne zato jer nitko od njih ne može zagrliti kao onaj koji je sada daleko. ni njemu o mojim suzama ne želim ništa reći.... zatvaram se jer sve su interpretacije pogrešne. osamljujem se jer riječi nisu ljekovite. one tada samo mogu prikriti i potisnuti.... a ja ne izranjam dok ne dotaknem koralje na dnu....
onda mogu jednom opet pričati o svemu.... znajući da nisam rekla ništa.... ali pokušam.
jutros sam proslavila izlazak sunca kao da je prvi i kišu što je naglo pala i suton i ovu večer i iskrenost i drskost moju kada sam svima što su navalili na mene.... a brate, baš su navalili zadnjih dana.... prvukla ih moja veselost, bezbrižnost, štogod.... pa sam svima rekla isto....
„to kažem tebi i svima ostalima koji se momentalno motaju oko mene, ne crpi nadu iz mog osmijeha, to je samo zato jer si mi simpatičan, drag si momak, što je je. i pravo si muško, što je je, ali to što osjećam za tebe, površno je i možda bi te na trenutke usrećilo, ali mene ne.
jer samo je jedan onaj koji me dotaknuo tamo gdje nitko drugi nikada nije i nitko drugi više i neće.“
a njemu.... njemu više ništa ne trebam reći. on zna, kao što je znao u trenucima najvećih sumnji.
on osjeti sve moje, štojaznam kako da nazovem.... jer nisu baš uvijek bile ljubavne.... kao što osjeti i sad.
toplinu kao blag smješak što se razlijeva niz.... štojaznam kuda.... posvuda. nešto.
bglavac
irida
edin.kecanovic
